Franja

Zadetki iskanja

  • namen... gl. namijen... in namjen...
  • namèn -éna m
    1. namjera (-mer-): imeti sovražne -e proti komu, do koga; nimam -a govoriti o tem
    ne namjeravam govoriti o tome
    2. cilj: doseči svoj namen
  • intèncija ž (lat. intentio) intencija, namen, težnja
  • ìšćil m (t. iškil, ar.) dial.
    1. kakšen predmet, kapa, nogavica ali podobno, pod katerim je v družabni igri skrit prstan: ne diraj kapu, to je moj išćil ne dotikaj se kape, pod njo je skrit (tudi skriti) prstan
    2. skriti prstan
    3. želja, namen: kako je došla meni u pohode, pa joj išćil kolo poigrati; išćil mu ja njegov ne begenišem ne maram tega, kar on hoče, želi
  • kána ž dial. nakana, namen
  • mèrām -áma m (t. meram, ar.)
    1. želja, volja: nije mi po -u da se s njom družiš
    2. namen: nije mi bio meram da ga uvrijedim
  • nâkana ž, nákana ž nakana, namera, namen
  • nȁmīsao -sli ž, mest. u namísli namen, nakana, zamisel
  • nȃmjena ž, nȁmjena ž (ijek.), nâmena ž, nȁmena ž (ek.) namen: orude odgovara svojoj -i
  • námjera ž, nâmjera ž (ijek.), námera ž, nàmera ž (ek.)
    1. namen, namera: učiniti što u dobroj -i; najbolje -e ne koriste ako se ne izvedu; prokljuvati čije -e spregledati namene koga
    2. naključje: namjera ga namjerila na nas, na me
  • nàum m namen, naklep: izvršiti, ostvariti svoj naum
  • nìjet m, níjet m (t. nijet, ar.) namen, nakana, odločitev: nijet učiniti nameniti se: nedavno su tri prva gradanina nijet učinili na sveti put
  • smjȅr m, mn. smjȅrovi (ijek.), smȅr m, mn. smȅrovi (ek.) (češ.)
    1. smer: smjer kretanja, vjetra; novi smjerovi; jedan smjer enosmerna cesta
    2. namen: lutati bez -a; otkriti kome svoj smjer
  • svȑha ž
    1. namen: svrha putovanja; svrha borbe protiv okupatora bila je, između ostaloga, i potpuno oslobođenje naših naroda; u ovoj svrsi nalazimo veliko zadovoljstvo
    2. zastar. konec: početak i svrha
  • tendèncija ž (lat. tendere) tendenca, namen, nagnjenje
  • òdumiti -īm opustiti namen, premisliti si: on je odumio što je naumio
  • tvr̂d tvŕda tvŕdo, dol. tvŕdī -ā -ō, komp, tvȑdī
    1. trd: tvrd kamen, metal; -i čankir; tvrd stil, izgovor; -a zemlja, postelja, staza, kora; -o drvo; biti tvrda srca biti trdega srca; biti tvrde ruke
    2. trden: -a vjera neomajna zvestoba; -a namjera trden namen; tvrd san trdno spanje
Število zadetkov: 17