Franja

lûč lúča m, mn. lúčevi, lȗč lȗči ž, mest. u lúči, orod. lûči, mn. lûči, rod. lúčī, daj. lúčima
1. smolenica, smolna trska, smolenjak: luč za potpaljivanje vatre
2. bakla, plamenica: gorjeti, goreti kao luč
3. luč: dvorana zasja od električnih luči
4. bot. črni bor, Pinus nigra

luč -i ž svjetlo, svjetlost (svet-): luč pojema
svjetlo se gasi; luč lije skozi okno v sobo; slepeča luč
zasljepljujuća (slep-) svjetlost; neonska, sončna luč; umetna luč
vještačka svjetlost; pokazati se v pravi luči; biti komu v luči
zaklanjati kome svjetlo; parkirne, zavorne -i, pojdi mi z luči
skloni mi se sa svjetla; zagledati luč sveta
ugledati svjetlo dana, roditi se
2. svjetrljka: prižgati luč
upaliti svjetiljku; ugasiti luč; pogasiti vse -i; kratke ali dolge -i
3. kalibar, prečnik, lumen: koliko je cev široka v notranji luči
4. večna luč kandilo; in večna luč naj mu sveti

bákla ž (stvnj. facchela, lat. facla) baklja, zublja, buktinja, luč: prižgati, utrniti, ugasiti -o; gori kakor bakla; goreča, smolnata bakla

grljevíca ž luč: vtakniti -o v čelešnik

pòsvjet m (ijek.), pòsvet m (ek.) luč, svečava: da imam posvjeta, ustala bih pa bih što radila

svjèštilo s (ijek.), svèštilo s (ek.)
1. stenj v sveči, sveča
2. svetilo, luč: zagledao se u nebesna -a što lebde u plavome zraku nad njim

svjètilja ž, svjètīlja ž (ijek.), svètilja ž, svètīlja ž (ek.) luč, svetilka, svetilnica

svjètlīlja ž (ijek.), svètlīlja ž (ek.) ekspr. luč, svetilnica, svetilo: škola može biti svjetlilja u općoj pomrčini neznanja

svjètlo s (ijek.), svètlo s (ek.)
1. fiz. luč, svetloba: crveno, zeleno svjetlo na semaforu; svjetlo sunca sončna svetloba; na svjetlo dana izići na svetlo priti, iziti; baciti svjetlo na nešto osvetliti kaj; u punom -u prikazati v polni luči prikazati; u istinitom -u predstaviti v resnični luči predstaviti
2. razsvetljava, električna razsvetljava: mnogi naši gradovi dobili su svjetlo i vodu tek poslije oslobođenja

tŕska ž zool.
1. iver, cjepka (ce-), trijeska (tre-): suh kakor trska
veoma mršav
2. luč: svetiti si s -o

vȉdjelo s (ijek.), vȉdelo s (ek.)
1. svetloba: nježno vidjelo ljupko svjetluca na lišću
2. svetlo: doći još za -a; izići na vidjelo; iznijeti, izneti tajnu na vidjelo
3. luč, sveča: upali vidjelo!
4. donijeti, doneti na božje vidjelo roditi otroka

bljȅskalica ž (ijek.), blȅskalica ž (ek.) fot. fleš, bliskovna luč

kàndilo s (gr. kandeli) oljenka, lučka pred sveto podobo, večna luč

lampáda ž (it. lampada) večna luč: lampada pred ikonom u crkvi

svjèćalo s (ijek.) priprava, na kateri se prižiga luč za nočni ribolov

štóber -bra m drveni držač za luč, za svjetiljku (-ve-) od borovine: vtakniti luč v štober; trska stoji v -u

treskálnik (un) m držač za luč

žmȉgalica ž utripalka, utripajoča luč, žarnica

žmȉgavac -āvca m
1. mežikavec
2. utripajoča luč, utripalka: lijevi, levi, desni žmigavac na kolima

blȉjesak -ska m, mn. blȉjesci rod. blȉjesākā in mn. bljȅskovi bljȅskōvā (ijek.), blêsak -ska m, mn. blêsci rod. blêsākā in mn. blȅskovi blȅskōvā (ek.)
1. blisk: blijesak munjevita noža; svjetlo na blijesak bliskajoča luč
2. blesk: mami ga blijesak izloga i reklama