-
kȁmēn -ena m, mest. na kamènu kamen: kuća od -a kamnitna hiša; tesani kamen; vodenički kamen mlinski kamen; kamen stanac kamen samotnjak; kamen kotlovac; dragi kamen; bubrežni, bešični kamen; nagrobni kamen; asfaltni kamen; vinski kamen; položiti kamen temeljac; nije ostao kamen na kamenu; srce od -a; bacati, hitati -e; tucati kamen; baciti se -om na koga zmerjati koga, napasti koga; ćutati kao kamen molčati kot grob; kamen spoticanja = kamen smutnje kamen spotike; -a s ramena oblika ljudskega atletskega tekmovanja, metanje kamna
-
kȁmen -a -o, dol. kȁmenī -ā -ō
1. kamen, kameni: kamen ugalj; -o ulje; -a so; -o doba; -o orude
2. kamnit: -i nišan kamnit nagrobnik; -e stube; ekspr. -o srce
-
kamén -a -o kamen, kameni: -a doba, sol, smola; -o olje; -a strela
gorski kristal, biljur; -o predivo min.
azbest
-
kámen -mna m
1. kamen: naravni, umetni, asfaltni, gradbeni, beli, rezani kamen; vogalni kamen
ugaoni kamen; temeljni kamen
kamen temeljac; dragi kamen; kresilni kamen
kremen; litografski kamen; gladilni kamen
gladilica; brusni kamen; mlinski kamen; lužni = milni kamen
lužni kamen; vinski kamen
vinski kamen, sriješ (sreš); preskusni kamen
ogledni, probni kamen; kamen kotlovec
kotlovac; gluhi kamen
plavac, plovućac; kisli kamen
stipsa; krstni kamen
krstionica; kamen spotike
kamen smutnje; rezati, lomiti kamen; mleti na dva -a; kamen za vrat obesiti; ne bo ostal kamen na -u; srce kakor kamen
2. kamen, kamenac: žolčni kamen
žučni kamenac; ledvični kamen
bubrežni kamenac; mehurni kamen
kamenac u mjehuru, u bešici: zobni kamen
zubni kamenac
3. kamenica: dobiti kamen v nogo; metati -e
nabacivati se kamenicama
-
binjàktāš -áša m, binjèktāš -áša m (t. binek, tašy) kamen, s katerega jezdec zajaše konja
-
bȍvān m, bovànica ž dial. kamen: bacati -e; rana od -e
-
bròda ž dial. kamen
-
čáčak -čka m
1. zmrzlo ali posušeno cestno blato
2. kamen, ki štrli iz zemlje
-
grȉža ž dial. kamen, skala, skalovje: prava griža bez trave, bez vode
-
kȁm kȁma m, kâm kȃma m
1. kamen: kip od kama; ja ću biti kam
2. gl. stećak
-
kaménac -nca m kamen: zubni, bubrežni, mjehurni, mehurni, bešični, mokraćni, žučni kamenac; kotlovni kamenac
-
kamènica ž kamen: nabacivati se -ama metati kamenje; dobiti -u u nogu
-
kȁmi kȁmena m star. kamen: ili kami o lonac ili lonac o kami, uvijek naopako loncu; kami nama medm. gorje nam!; kami ti u srce!
-
kȁmīk m
1. kamen
2. kleč, čer: otoci su različite veličine, a naši ih primorci dijele na kamike ili grebene, otočiće ili školje i otoke
-
kamnít -a -o i kamníten -tna -o kamen, kamenit, od kamena: -a miza, pot; kamnit hrib
kameno brdo
-
klóca ž kamen: kad dohvatim onu -u, razbiću ti glavu
-
kȑš kr̀ša m tudi kȑš kr̀ši ž
1. geol. kras, kamnita pokrajina, kršje: krš može biti pošumljen ili go; promatrao sam hrastiće što su jadno životarili na žednome kršu
2. skala, skalovje: Una buči razbijajući se o gole tvrde krševe
3. kamen: Crnogorci mesto reči kamen svagda kažu krš
4. razbitina, čepinja: ostali su samo krševi od stakla
5. kup, grmada: pred mladoženjom ležaše krš košulja, čarapa i peškira; sudovi sa čitavim kršem raznovrsna pečenja; ima para kao krša ima denarja, da sam ne ve, koliko
6. napravio je čitav krš u kući naredil je strašno razdejanje v hiši
-
mȅjtaš m (t. mejjit tašy) dial. kamen, na katerega muslimani polože mrliča pred pogrebom
-
salútak -tka m kamen: opet doleti salutak te ga pogodi u ruku
-
tȁš tàša m (t. taš) zastar. kamen: tašćuprija kamniti most; tašmajdan kamnolom