Franja

iztrébíti i strébiti -im
1. istrijebiti, istrebiti, zatrti, uništiti, iskorijeniti, iskoreniti: iztrebiti škodljivce, divjačino; iztrebljena divjačina
2. istrijebiti, trijebeći očistiti: iztrebiti solato gozd; iztrebljena pokrajina, iztrebljen gozd, svet

dokònabiti -īm dial. zatreti, iztrebiti

iskorijèniti iskòrijenīm (ijek.), iskoréniti iskòrēnīm (ek.) izkoreniniti, iztrebiti: iskorijeniti drvo, zle običaje

iskŕčiti ìskr̄čīm izkrčiti, iztrebiti, pripraviti laz: vapnaru su ne samo posjekli nego i iskrčili svukoliku šumu

istrijèbiti ìstrijebīm (ijek.), istrébiti ìstrēbīnm (ek.)
1. iztrebiti, zatreti, pokončati: istrijebiti svu gamad
2. otrebiti, očistiti, osnažiti: istrijebiti pasulj, sočivo, salatu

potrijèbiti pòtrijebīm (ijek.), potrébiti pòtrēbīm (ek.) iztrebiti: da bi se onaki naučeni ljudi potrijebili

prokŕčiti pròkr̄čīm
1. izkrčiti, iztrebiti
2. utreti: prokrčiti put

raskŕčiti ràskr̄čīm
1. izkrčiti, iztrebiti: raskrčiti zemlju, šumu
2. utreti si pot skozi: raskrčiti ulicu

drȉćnuti -nēm dial. iztrebiti se ob driski

drȉsnuti -nēm dial. iztrebiti se ob driski

istòvariti -īm
I.
1. iztovoriti: istovariti brod, kola, vagon
2. razbremeniti: kad su ruke pune, ti ih istovari
II. istovariti se
1. iztovoriti se
2. ekspr. iztrebiti se: istovariti se u gaće

izbalègati se -ā se iztrebiti se (o živalih): vidi se, tu se krava izbalegala; od ovce izbalegano dubre; gomilice izbaleganih pogani pokazuju gdje ima gusjenica

mȁč màča m, mn. màčevi in màči meč: zveckati -em rožljati z mečem; na -u dobiti z mečem dobiti, priboriti si; ognjem i -em istrijebiti, uništiti z ognjem in mečem iztrebiti, uničiti; turiti, staviti mač u korice; mač mu visi nad glavom; -em presjeći Gordijski čvor; Damoklov mač

zàtrti zȁtrēm, zàtarēm zatreti, uničiti, ugonobiti, pokončati: zaraza je zatrla ovu kuću; zatrti nečije sjeme, nečiji trag iztrebiti koga