Franja

iztegníti i iztégniti, stegníti i stégniti -tégne
I.
1. pružiti: iztegniti roko
2. ispružiti: iztegniti jezik, noge od sebe
3. isplaziti: iztegniti jezik
II. iztegniti se
1. opružiti se: iztegniti se po tleh
2. otegnuti papke, otegnuti se, umrijeti: zdaj se je iztegnil

ìspružiti -īm
I.
1. iztegniti: ispružiti jezik, noge od sebe
2. ispružiti papke ekspr. stegniti se, stegniti pete, umreti, poginiti
II. ispružiti se iztegniti se: ne mogu se ja toliko ispružiti ne morem toliko izdati, zapraviti

ìstegliti -īm
1. izvleči: ruku turi u džep od dolame te iztegli dvije madžarije
2. iztegniti, raztegniti: istegliti ruke, vrat; istegliti durbin; osjećam da mi se svaka žilica isteglila i zadrhtala
3. pretegniti: đački život istegli mladića

istégnuti ìstēgnēm
I.
1. izvleči: istegnuti sidro iz vode, mač iz korica; konji će nas istegnuti; ej, kako je teško od čovjeka seljaka paru istegnuti; stara istegnu kabao vode i sasu mi ga cijela na glavu
2. potegniti: prije sumraka družina je istegla lađu na žalo
3. iztegniti: konji su istegli vratove
4. pretegniti: ta promena ga je istegla, napravila velikim, visokim muškarcem
5. raztegniti
II. istegnuti se
1. raztegniti se: istegao se kao guma
2. stegniti se: istegnuti se na krevetu; istegnuti žile, dušu zmučiti se, pretegniti se ob težkem delu

izdúljiti ìzdūljīm
I.
1. iztegniti: izduljiti vrat
2. podaljšati: izduljiti rok čemu
II. izduljiti se podaljšati se: sjenka se izduljila

izdúžiti ìzdūžim (se)
I.
1. iztegniti: izdužiti vrat, noge
2. podaljšati: na moja izlaganja on izduži lice je naredil dolg obraz; on neravno korača, jednom nogom brzo korakne, a drugom izduži
II. izdužiti se
1. podaljšati se: negdje preko tračnica izdužila se moja sjenka
2. stegniti se: Kata sedne na zemlju, on se izdužio nauznak, glavu joj stavi u krilo

ìsprućiti se -īm se iztegniti se: isprućio se na zemlju koliko je dug i širok

oplátiti òplātīm
I. opažiti, obložiti, obiti: strop je bio nizak, a oplaćeni zidovi stari
II. oplatiti se iztegniti se: mrtva i umrljana oplatila se preko bradonje

pònijeti ponèsēm, pònijeh pȍnije, pȍnio pȍnijela, pȍnijet in ponèsen -èna (ijek.), pònēti ponèsēm, pònēh pȍnē, pȍneo pȍnela, pȍnēt in ponèsen -èna (ek.)
I.
1. ponesti: ponijeti što sobom u grob; nemojte me ovdje ostavljati, ponesite me pravo kući; čovjek ponese kišobran kad je oblačno; idimo kuda nas ponesu noge
2. odnesti: ponesi to odavde
3. malo nesti, ponesti: ponio sam, pa stao i opet ponio
4. zanositi: tko bi nju, koja je ponijela, umiriti mogao; ona oseti da je ponela
5. nastaviti: ponijeti čašu
6. obroditi: godina je dobro ponijela; vinogradi nisu ove godine ponijeli
7. začeti nositi: već je od četrnaeste godine ponio naočare
8. dobiti: od neprijatelja je ponio nekoliko rana
9. prevzeti: omladina koja je imala da ponese veliku ideju socijalizma odlučno se zalagala za svoje ideale
10. zanesti: neobično jako čuvstvo ponese i starca
11. ponijeti glavu na pazar ponesti glavo na prodaj; davo ga ponio, poneo naj ga vrag odnese
II. ponijeti se
1. prevzeti se: o dobru se ne ponesi, a u zlu se ne poništi
2. sporeči se s kom: ponijeti se s kim
3. iztegniti se: dječak se ponio za grozdom što je bio na vrtoglavom vršku
4. ekspr. zavrteti se: uhvatili se parovi i ponijeli se po sobi
5. obnesti se: u ovoj varošici naše jedinice su se dobro ponele