Franja

iznevériti -im iznevjeriti (-ver-): izneveriti komu prijatelja, reno; izneveriti se komu, dolžnosti, nalogi

iznèvjeriti -īm (ijek.), iznèveriti -īm (ek.) izneveriti: iznevjeriti koga; iznevjerila ga sreća zapustila ga je sreča; iznevjeriti se samom sebi; svi su mu se redom iznevjerili

otpáditi se òtpādīm se
1. odtujiti se: otpaditi se od svojega naroda
2. izneveriti se: on se nešto otpadio od nas
3. odvaditi se: otpaditi se od rada

òtpasti òtpadnēm, òtpadni òtpadoh òtpade
1. odpasti: lišće je već otpalo
2. odpasti, izginiti: nevolje i brige otpadnu odmah; razlog za ženidbu je otpao
3. odpasti, izneveriti se: otpasti od vjere
4. pripasti: na svakoga člana društva otpade jednaki dio
5. odpasti, izpasti: otpao mu je posljednji končić
6. otpale ti ruke, dabogda v kletvici: naj ti odpadejo roke, bog daj

prèvjeriti -īm (ijek.), prèveriti -īm (ek.)
I.
1. prestopiti v drugo vero: ona kao muslimanka udaje se za hrišćanina, treba da prevjeri, da bude muževljeve vjere
2. prisiliti v drugo vero: dušman će nam svu djecu prevjeriti
II. prevjeriti se
1. prestopiti v drugo vero, odpasti od vere
2. izneveriti se, prelomiti besedo

vjȅra ž (ijek.), vȅra ž (ek.)
1. vera: vjera u boga
2. zaupanje: slijepa, čvrsta, nepokolebiva vjera; imati -u u koga
3. vera: raditi u dobroj -i
4. upanje, kredit: dati komu robu na -u
5. moška beseda: tvrda vjera; dati komu -u
6. zvestoba: okrenuti -om postati nezvest, izneveriti se
7. zaroka: ugovarati -u; djevojka je bila pod -om tri godine dekle je bilo tri leta zaročeno
8. alal mu vjera! dobro je, prav je tako!; -e mi! pri moji veri!; božja ti vjera! resnično, tako je