Franja

izločíti -lóčim, izlóčiti -im
1. izlučiti: izločiti vodo iz telesa
2. izdvójiti, odvójiti: izločiti plevel iz zrnja
3. isključitr, izdvojiti: izločiti koga iz družbe, tovornjake iz prometa

eliminírati -ìnīrām, elimìnisati -išēm (lat. eliminare) eliminirati, odpraviti, odstraniti, izločiti: eliminirati izlišno gradivo iz nastavnih programa; eliminirati nesposobne iz političkog života; eliminirati nepoznatu

iskljúčiti ìskljūčīm
1. izključiti: isključiti iz škole; isključiti mogućnost, motor, struju
2. izločiti: iz saobraćaja

izbáciti ìzbācīm, vel. izbáci
I.
1. vreči iz, ven: izbaciti iz sebe; voda je izbacila ovaj panj voda je vrgla na suho ta štor; izbaciti koga iz sobe
2. izmetati: izbaciti zemlju iz rova
3. ekspr. izključiti: izbaciti rdava učenika iz škole, prekršitelja iz igre
4. pognati: izbaciti lišće, pupoljke
5. izpostaviti, postaviti daleč naprej: izbaciti patrole daleko u šumi
6. ustreliti: izbaciti pušku
7. obroditi: koliko može njiva da izbaci u rodnoj godini
8. napeti: izbaciti prsa a uvući trbuh
9. vreči na površje: revolucija je izbacila nova načela
10. odstraniti, izločiti: Vuk je izbacio iz azbuke nepotrebna slova; ako se kobila ni docnije ne pokaže dobra majka, onda je treba izbaciti iz priploda
11. iznesti, povreči: posle četiri meseca, od prilike posle parenja, ženka izbaci izvestan broj jaja; kobila čim oseti da će početi ždrebljenje legne i učesta napone da izbaci ždrebe
12. ekspr. reči, izustiti, ziniti: konačno je izbacio svoju misao obraćajući se sinu
13. postaviti: glavnina je na maršu izbacila četu kao svoje osiguranje; Nemačka je zbog ruske neutralnosti mogla da izbaci sve svoje sile na francuski front
14. postaviti naprej, stopiti naprej: izbaciti nogu, lijevu, desnu
15. z delom doseči določen učinek: rudari su dali obavezu da će dnevno izbaciti dvjesta tona ugljena
16. dovolj obroditi: rijetke su porodice kojima žetva izbaci za čitavu godinu, većinom moraju kupovati žito nekoliko mjeseci prije nove žetve
17. izbaciti iz kolosijeka iztiriti
II. izbaciti se
1. prestaviti se (z nižjega na višje mesto): odred se iz sela izbaci na okolna brda
2. naglo se premakniti naprej: stotinu nogu se izbacilo, potkovani su potplati zatutnjili; izbaciti koga iz sedla vreči koga iz sedla; izbaciti što iz glave: ova upadica izbacila je govornika iz koncepta; izbaciti iz stroja onesposobiti

izdvòjiti ìzdvojīm (se) izločiti (se): sve dotle dok se državne šume ne izdvoje od ostalih ne može se ništa učiniti u pogledu racionalnoga gazdovanja šumom; izdvojeni kristal izluščeni kristal; ìzdvojenōst ž izločenost

izvŕstiti ìzvr̄stīm izločiti: samo pojedinci mogu biti izvršćeni iz rada birača

odlúčiti òdlūčīm (se)
1. odločiti (se), skleniti: odlučiti u sebi; stvar je odlučena; mi smo o tome već odavno odlučili; ona se nije mogla odlučiti na taj korak
2. odločiti, izločiti (se): odlučiti nekoliko ovaca od stada; odlučiti se od crkve, od društva

izdijèliti ìzdijelīm (ijek.), izdéliti ìzdēlīm (ek.)
I.
1. razdeliti: život čovječji ne može biti iskidan na zasebne periode ili strogo izdeljen; sada će se izdijeliti veleposjednička zemlja po zakonu o agrarnoj reformi
2. izločiti koga pri delitvi: gledaj da te ne izdijele
II. izdijeliti se razdeliti se: zadruga može i da se izdijeli, te izdijeljeni zadrugari gledaju da obuče i svoju djecu u tom zanatu; palanku obuzela navijačka vatra, pa se ljudi izdijelili i zakavžili

izglòbiti se ìzglobīm se izločiti se, izuditi se: treba ga smatrati da se izglobio iz koordinata društvene angažovanosti

izlúčiti ìzlūčīm
I.
1. iztočiti: izlučiti iz tijela, iz tela, iz društva, iz borbe, sa teritorija, sa teritorije; izlučiti izmetine izločiti iztrebke
2. poiskati: izlučiti zajednički faktor
II. izlučiti se izločiti se

izmòkriti ìzmokrīm izmokriti, s sečjo izločiti: jutros je izmokrio kamen

ȕpotreba ž (ijek., ek.) uporaba: upotreba oružja; uputa za -u; uzmi ako ti je za -u vzemi, če lahko uporabljaš; izbaciti iz -e izločiti iz uporabe; izići iz -e ne več uporabljati