Franja

grâd m, mest. u grádu, mn. grȁdovi, rod. gradóvā
1. mesto: glavni grad metropola; gornji, donji grad vječni, večni grad Rim; studentski, filmski, univerzitetski grad; grad mrtvih pokopališče; cijeli grad govori o tome
2. grad, trdnjava, citadela: Ljubljanski grad, gl. tudi burg

grâd m, mest. u grádu, mn. grâdi, rod. grádī (lat. gradus) stopnja, stopinja: deset gradi ispod tačke ključanja

grȁd m toča: grad je pobio polja i livade; osiguranje protiv -a; narod je vjerovao da oblake sa -om predvodi neko mitsko biće, kao ala, zmaj, vještica

grád -a m, mn. gradi (lat. gradus) grad, stupanj, stepen: kot meri 45 gradav; žganje ima trideset gradov

gràd gradu m, mn. gradovi
1. grad, tvđava, dvorac, zamak, zamak, burg: ljubljanski, začarani grad dolina gradov
2. kula: sanjski -ovi; obljubljati komu zlate -ove
obećavati komu zlatne kule

bȕrg m (n. Burg) ekspr. grad, utrjeni sedež fevdalca: burg Turjak, Ljubljana, Hrastovec, Maribor, Ptuj, Ozalj, Trakošćan, Veliki Tabor, Smederevo, Golubac, Zvečan, Ohrid, Prilep; srednjovjekovni burgovi

dvôr dvóra m, mn. dvórovi
1. dvor: živjeti na dvoru; ići na dvor
2. vladar in dvorjani: dvor kralja Tomislava; dvor cara Dušana; tako misli dvor
3. grad: vlastelinski dvor
4. dvorišče: na dvoru pred kućom
5. na dvoru prisl. zunaj

dvórac -rca m dvorec, grad: plemićki dvorac

kàštel m (it. castello) kastel, grad, trdnjavica, utrdba: Kaštel-Sućurac; Kaštel-Novi

kȁzba ž (ar. qasab) mesto, grad, trdnjava: kazba u sjevernoj Africi, gl. tudi kasaba

kúla ž, mn. kûle (t. kule, ar.)
1. stolp: glavna, stražarska, vatrogasna, babilonska, vavilonska kula; crkvena kula zvonik
2. utrdba: ulaz u klisuru zatvara jedna kula
3. grad: graditi -e u oblacima; obećavati zlatne -e
4. svetilnik: kula svjetilja
5. opazovalnica: astronomska kula
6. sahatkula stolp z (javno) uro
7. zatvoriti se u -u od slonove kosti izolirati se

mésto s
1. grad, varoš, šeher: živeti v -u; središče -a
centar grada; glavno mesto države
glavni grad države, prijestonica (pre-), metropola; srednjeveško mesto; filmsko mesto; odprto mesto
2. mjesto (mes-): priboriti si mesto pod soncem; delovno mesto
radno mjesto; službeno mesto; osrednje mesto
centralno, središnje mjesto; biti na prvem -u v organizaciji; na licu -a
na licu mjesta, na samome mjestu; decimalno mesto akcenta; odgovoril je z -a
odmah; skočiti z -a; častno mesto pri mizi
začelje; lepa beseda lepo mesto najde
lijepa riječ gvozdena vrata otvara
3. mjesto, služba, položaj, funkcija: biti na vodilnem -u; odborniško, poslansko mesto

tóča ž tuča, grad: toča gre
grad pada; svinčena toča
grad od olova; toča krogel
tuča, grad kuršuma; ima denarja kot -e
ima vrlo mnogo novaca; po -i zvoniti
iza tuče zvoniti

zȁmak zȁmka m, mn. zȁmci in zȁmkovi, zámak zámka m, mn. zámci in zámkovi grad: utvrdeni feudalni zamak

akròpola ž, akròpolj m, ȁkropolj m (gr. akropolis) akropola, mestni grad, gornje mesto

metrópola ž (gr. metrópolis)
1. metropola, glavni grad, prijestonica (pre-)
2. država u odnosu prema koloniji

velemésto s velegrad, veliki grad, velika varoš