-
gorjáča ž batina, toljaga, močuga, kijača: drenova, okovana gorjača
-
bàtāljka ž palica, gorjača, batina: haljku na bataljku iti z beraško palico po svetu
-
bàtina ž
1. palica, gorjača
2. udarec s palico, batina
3. teleban, tepec
4. dobiti, izvući, pojesti -e biti tepen; govoriti kao preko -e nerad, z nevoljo govoriti; batina ima dva kraja palica ima dva konca; biti brz na -e prècej groziti z batinami; on je tamo bog i batina on je tam edina, vsa oblast
-
búzda
1. m slabš. butec
2. ž gorjača
-
cicìvāk -áka m dial. gorjača, grčavka
-
cijèpac -pca m, mn. cijèpci, rod., mn. cjȅpācā (ijek.), cépac -pca m, mn. cépci, rod. mn. cêpācā (ek.)
1. cepec, ocepek, gorjača
2. ribiški drog z ostmi
3. dial. delež pri delitvi večjega zemljišča
4. anat. golenica, piščal
5. mn. prečni podnožnik pri statvah
-
ćúla ž gorjača: s -om vrebati na vuka: požutjela i dlanom uglačana ćula
-
dùrūnga ž (madž. dorong, sla.) drog, gorjača: mlatnuti koga -om preko leda
-
kìjača ž, kȉjāk m kij, gorjača
-
klènovac -ōvca m, klènovača ž maklenova palica, gorjača
-
màčuga ž gorjača: naoružati se -ama
-
màtrak m (fr. matraque) gorjača: mlatiti po kom -om
-
mòčuga ž gorjača: kuckali su svojim čobanskim -ama u kamen, gl. tudi mačuga
-
mȍtka ž
1. drog: skok s -om; elastična motka; motka od zastave; munjovodna motka strelovodni drog; vlačna motka vlečni drog; spojna motka
2. gorjača: goniti, natjerati koga -om iz kuće
3. ekspr. suh dolgin
-
pàljikovača ž gorjača
-
sȍpa ž (t. sopa) batina, gorjača
-
tòljaga ž (t. tojaga) gorjača
-
žéželj m
1. kol, h kateremu je privezan ovčarski pes; palica namesto verige ali vrvi, s katero je privezan pes: biti ljut kao pas u žeželju
2. gorjača, batina
-
batinètina ž debeta, težka gorjača
-
búdža ž (t. džübb, ar.)
1. luknja, jama
2. gorjača z bunko na koncu: ispod kabanice rog u koji duva i oglašuje sate i duga drenova budža koju vuče po zemlji kad ide
3. svinjka (igra)
4. m iron. pomembna oseba, na visokem položaju: i ti si sada postao nekakav budža