Franja

gòniti gȍnīm
I.
1. preganjati, zasledovati: goniti zeca, neprijatelja
2. izganjati: goniti zle duhove
3. gnati, poganjati: goniti stoku; goniti stroj, mašinu
4. priganjati: otac ga goni da uči; goni je noću da radi; nije mi ugodno hodati po toj vrućini, ali posao me goni
5. siliti, nagovarjati: čežnja za svojima gonila ga je da se vrati u zemlju
6. siliti, tiščati: dim od cigarete gonio je nepušače na kašalj; on oseti da ga goni na mokrenje
7. nesti: revolver daleko goni
8. dial. opravljati: goniti neki zanat
9. goniti vjetar kapom delati nekaj nesmiselnega; goniti lisicu, a istjerati vuka zasledujoč določen cilj priti do presenetljivega rezultata; tvrdoglavo goniti svoje trmasto goniti svojo; goniti šalu uganjati burko
II. goniti se
1. preganjati se, zasledovati se: poslije bitke neprijatelj se goni po bitki moramo sovražnika preganjati, zasledovati
2. prepirati se: naši cari zakon pogaziše, počeše se krvnički goniti
3. goniti se, pojati se: kad se mačke gone; krave se gone ili vode
4. pravdati se: goniti se po sudu; naši stari nisu se za svaku sitnicu gonili

goníti gonim
I.
1. tjerati (ter-), pokretati: voda goni mlin in žago
2. tjerati: goniti konja
3. goniti: goniti sovražnika
4. gaziti, nogama pritiskivati: goniti meh
5. tjerati; prisiljavati: goniti na delo
6. tjerati: ostani, saj te nikdo ne goni
7. goniti, tvrdoglavo ostajati pri svome, jedno te isto govoriti; venomer eno in isto goni
8. navoditi: goniti vodo na svoj mlin
9. hajkati: pes goni
II. goniti se
1. tjerati se: psica zajklja, mačka se goni
2. voditi se: krava se goni
3. tražiti pastuha, pastuva: kobila se goni

dogòniti dògonīm
1. goniti: ovamo dogone krave i ovce da se pomuzu
2. pripravljati: cigani rakijom dogone grlo za pjesmu
3. urejevati, pripravljati: dogoniti odijelo na sebi

drevíti -im, drevi
1. tjerati, goniti: dreviti divjačino, sovražnika
2. juriti: vlaki drevijo noč in dan skozi mesto

drstíti -im goniti, tjerati (-ter-): kuna je drstila veverico po krošnjah dreves

drvíti -im
1. juriti, tjerati (-ter-), goniti: drviti koga; usoda ga drvi po svetu
2. juriti: drviti za volanom; zasledovalci so se drvili za beguncem

gánjati gȃnjām
1. preganjati: Austrija je u 18. v. ganjala pravoslavce na svom području
2. goniti: ganjati kravu po avliji

gnáti ženem
I.
1. goniti: gnati živino na pašo; patrola je gnala ujetnike
2. tjerati (ter-): voda žene mlinska kolesa; burja je gnala oblake proti jugu
3. tjerati, prisiljavati: celo otroke ženejo k težkemu delu
4. pokretati: gnati stroj
5. govoriti sve jedno te jedno: on žene svojo, kako je nedolžen
6. pupati, pupiti, klijati: drevo že žene; kal žene
7. pretjerivati: stvar so gnali predaleč; gnati stvar do konca
tjerati mak do kraja; preveč si ženeš k srcu
previše uzimaš stvar k srcu
II. gnati se nastojati svim silama, naprezati se: gnati se z delom, z učenjem

gónati gônam
I. goniti, poditi: gonati zeca
II. gonati se preganjati se, prepirati se, dajati se: gonaju se zbog tričarija

izgòniti ìzgonīm
1. izganjati: izgoniti ljude iz kuće; izgoniti zle duhove
2. odganjati: i on se dugo sili da se smiri, pa navlaš izgoni misao napolje
3. izbijati: klin se klinom izgoni
4. preganjati: izgoniti greške iz književnoga jezika
5. izsiljevati, s silo zahtevati: Turci zadu po narodu i stanu izgoniti ruho i oružje
6. pridobivati: izgoni od jedne pare tri
7. izdelovati, izdelati: sve su puške na jedan kalibar izgonjene
8. izključevati, izključiti: a već znate da su ga izgonili iz bogoslovije, jer je skakao noću preko zida
9. goniti, gnati, odgnati: nekada sam s njom sve oko zaranaka iz livade jarance na vodu izgonio; čim vreme dozvoli, treba kobilu sa ždrebetom izgoniti na pašu; seljaci ljeti izgone stoku na planinu

mòtati -ām, mòtāh -āše, mȍtān -a
I.
1. motati: motati klupko, u klupče
2. vrteti: govorio je motajući očima
3. preganjati, goniti: kuda motaš marvu po ritovima; motala ga sudbina
4. ekspr. privijati: sudac je motao optuženika
5. požrešno jesti
6. brkljati: uvijek nešto motaju, nikad čist posao
7. brundati, nerazločno govoriti
II. motati se
1. motati se, motoviliti se: motati se po gradu, oko koga; motati se po glavi
2. vmešavati se: motati se u čije poslove
3. minevati: godine se motaju, jedna za drugom
4. ekspr. izgubiti se, izginiti: daj da se što prije, pre motam odavde

mòtljati -ām
I. preganjati, goniti: motljati koga po gradu
II. motljati se motati se, motoviliti se: što se tu motljaš?

òkupiti -īm
I.
1. zbrati: okupiti veliku vojsku, djecu oko sebe
2. popasti, zagrabiti: okupio ga je kao hrt zeca
3. ekspr. s prošnjami siliti v koga: on me okupi da idem s njim
4. obkoliti: okupe ga ljudi sa svih strana
5. goniti, lajnati, gosti: okupi jedno te isto, nikad kraja
II. okupiti se
1. zbrati se
2. spopasti se: dva se parca bojna okupila

podíti -ím tjerati, juriti, goniti, vijati: poditi otroke, kokoši, divjačino; poditi koga od hiše; oblaki se podijo po nebu
oblaci se gone po nebu; poditi se za beguncem
juriti za bjeguncem (beg-)

pogánjati -am
I.
1. goniti, tjerati (ter-): poganjati živino na sejem
2. listati; drevje že poganja
3. pupiti: mladike poganjajo
4. klijati, klicati, kliti: vijolice poganjajo iz tal
5. nicati: trava poganja
6. puštati korijenje, korenje: poganjati korenine
7. izbijati: novi poganjki poganjajo
8. tjerati; motor poganja stroj; poganjati kolo
9. prvi puh mu poganja usna mu se tek zagaravila
10. rasipati: v gostilni poganja očetov denar
II. poganjati se
1. nastojati oko čega, otimati se o što: poganjati se za službo, za čast
2. zaizimati se za koga: poganjati se za koga
3. skakati: poganjati se iz vode

pójati -am
I. goniti, tjerati (ter-), juriti: psi pojajo zajca
II. pojati se
1. tjerati se, juriti se: otroci se pojajo po vasi
2. voditi, tražiti bika: ta krava se poja
ova krava vodi

pregánjati -am
I.
1. progoniti, goniti: preganjati sovražnika; nesreča ga povsod preganja
nesreća ga svuda progoni, prati; preganjati tatove
2. tjerati (ter-): pes preganja zajca
3. progoniti, goniti, tjerati: preganjati skrbi s pijačo; občutek krivde ga preganja
II. preganjati se juriti se: otroci se preganjajo okrog hiše

prigòniti prìgonīm
1. goniti, gnati: Marko konja prigoni
2. priganjati: zapovijed njih na to prigonjaše

progòniti prògonīm
1. preganjati: sudski progoniti
2. goniti: progoniti stoku

tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
I.
1. tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
2. poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
3. gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
4. gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
5. siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
6. preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
7. prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
8. preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
9. siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
10. uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
11. nabijati: tjerati obruč na bačvu
12. nesti: ova puška daleko tjera
13. tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
II. tjerati se
1. goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
2. tiščati (na stran): tjera me napolje
3. poditi se: tjeraše se po polju široku
4. izbijati se: klin se klinom tjera
5. on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi