Franja

gòditi -i
I.
1. goditi, prijati, dobro deti: Vuku nije godio život u Beogradu
2. goditi, ugajati komu: znam kako se pazite i jedno drugome godite
3. odločati: bog godio i bog dogodio bog je odločal in bog je odločil
4. meriti, streljati: goditi puškom, topom
II. goditi se
1. pogajati se: dva se gode da se rode
2. dozdevati se: stidno mu se godi

godíti -im
1. močiti: goditi lan
2. goditi jabolka, hruške ostavljati obrane jabuke, kruške da potpuno sazru

góditi -im
1. goditi, prijati: življenje v mestu mi ne godi; laskanje ji godi
2. ugađati: vem, kako drug drugemu godita

godíti se -í se
1. zbivati se, događati se, dešavati se: take reči se bodo vedno godile
2. dobro se mi godi
dobro mi je; godi se mu kot vrabcu v prosu
živi kao mali bog u Parizu; tebi se pa godi!
ala mi serbes živiš!; godi se mi krivica
nanesena mije nepravda

aràjisati -išēm (t. jaramak) prijati, goditi

dobréti -i prijati, goditi: gorski zrak mu dobri

godòvati gòdujēm
1. godovati, praznovati: godovati vaskrs-danak
2. goditi, prijati, dobro deti: slobodan mi jezik njihovoj prepobožnosti nimalo ne goduje

konvenírati -am (lat. convenire) konvenirati, slagati se, odgovarati, svidjeti se, goditi

lȁgoditi -īm
1. goditi: to mi ne lagodi
2. ugajati komu: oni lagode novome šefu
3. razvajati: svi su ga lagodili

lȁskati -ām
1. laskati se, dobrikati se: laskati komu; laskati znači gotovo toliko koliko lagati
2. biti všeč, pogodu, goditi: to mi laska

láskati -am
1. laskati, goditi, prijati: hvala laska njihovi domišljavosti
2. laskati (se), pretjerivati (-te-) u pohvalama, udvarati se, ulagivati se: laskati se dekletu, šefu
3. laskam si, da ga ljudje spoštujejo
uvjeren sam da ga ljudi poštuju; ne da bi si laskal, pravim, da sem ji všeč
neću da se hvalim, ali ipak mogu reći da joj se sviđam

mòčiti -īm
I.
1. močiti: krvlju močiti zemlju; suzama močiti jastuk
2. goditi, močiti lan: močiti lan, konoplju
3. lužiti: močiti drvo, metale
4. pomakati: močiti hljeb u sos od pečenja
5. ekspr. namakati si, močiti si: močiti žedno grlo
II. močiti se močiti se

priléči -léžem
I. leći uz koga, uz što: prileči h komu, k čemu
II. prileči se
1. biti taman, pristajati: obleka se mu prileže
2. svidjeti se, goditi: počitek se mu prileže
3. prijati: pijača se mu prileže
4. biti pravo: to se mu prileže

tékniti -em
1. goditi, prijati, brti po ukusu, jesti s tekom: jed mi tekne
2. koristiti: veliko je, pa mu nič ne tekne; naj ti tekne
u zdravlje ti bilo
3. uspijevati, uspevati, ići od ruka: delo mu tekne

ugájati -am
1. sviđati se, dopadati se, goditi: pri vas mi zelo ugaja
2. ugađati, činiti kome po volji: ugajati komu s čim, zavoljo česa

gòvjeti gòvīm (ijek.), gòveti gòvīm (ek.) zastar.
1. goditi komu s čim, ugajati komu s čim: ima ženu koja mu u svemu govi
2. prijati: njemu sada ni ovaj vazduh više ne govi
3. naslajati se, uživati: čika baš u srcu govi kad ga žena dvori

usljeđívati usljèđujēm (ijek.), usleđívati uslèđujēm (ek.) slediti si, goditi se

vŕšiti vr̂šīm
I.
1. opravljati: vršiti službu; on svoje poslove vrši na zadovoljstvo čitavog društva: popis stanovništva vrše posebni popisivači; vršiti eksperimente na bolesnicima; vršiti veliku, malu nuždu
2. vršiti pritisak pritiskati; vršiti dužnost direktora nadomestovati direktorja, opravljati ravnateljske posle; vršiti nadzor nadzorovati
II. vršiti se dogajati se, goditi se: to se vrši pred očima naroda; neka se vrši sudbina naj se zgodi, kar je namenjeno