Franja

Zadetki iskanja

  • gòniti gȍnīm
    I.
    1. preganjati, zasledovati: goniti zeca, neprijatelja
    2. izganjati: goniti zle duhove
    3. gnati, poganjati: goniti stoku; goniti stroj, mašinu
    4. priganjati: otac ga goni da uči; goni je noću da radi; nije mi ugodno hodati po toj vrućini, ali posao me goni
    5. siliti, nagovarjati: čežnja za svojima gonila ga je da se vrati u zemlju
    6. siliti, tiščati: dim od cigarete gonio je nepušače na kašalj; on oseti da ga goni na mokrenje
    7. nesti: revolver daleko goni
    8. dial. opravljati: goniti neki zanat
    9. goniti vjetar kapom delati nekaj nesmiselnega; goniti lisicu, a istjerati vuka zasledujoč določen cilj priti do presenetljivega rezultata; tvrdoglavo goniti svoje trmasto goniti svojo; goniti šalu uganjati burko
    II. goniti se
    1. preganjati se, zasledovati se: poslije bitke neprijatelj se goni po bitki moramo sovražnika preganjati, zasledovati
    2. prepirati se: naši cari zakon pogaziše, počeše se krvnički goniti
    3. goniti se, pojati se: kad se mačke gone; krave se gone ili vode
    4. pravdati se: goniti se po sudu; naši stari nisu se za svaku sitnicu gonili
  • goníti gonim
    I.
    1. tjerati (ter-), pokretati: voda goni mlin in žago
    2. tjerati: goniti konja
    3. goniti: goniti sovražnika
    4. gaziti, nogama pritiskivati: goniti meh
    5. tjerati; prisiljavati: goniti na delo
    6. tjerati: ostani, saj te nikdo ne goni
    7. goniti, tvrdoglavo ostajati pri svome, jedno te isto govoriti; venomer eno in isto goni
    8. navoditi: goniti vodo na svoj mlin
    9. hajkati: pes goni
    II. goniti se
    1. tjerati se: psica zajklja, mačka se goni
    2. voditi se: krava se goni
    3. tražiti pastuha, pastuva: kobila se goni
  • dogòniti dògonīm
    1. goniti: ovamo dogone krave i ovce da se pomuzu
    2. pripravljati: cigani rakijom dogone grlo za pjesmu
    3. urejevati, pripravljati: dogoniti odijelo na sebi
  • drevíti -im, drevi
    1. tjerati, goniti: dreviti divjačino, sovražnika
    2. juriti: vlaki drevijo noč in dan skozi mesto
  • drstíti -im goniti, tjerati (-ter-): kuna je drstila veverico po krošnjah dreves
  • drvíti -im
    1. juriti, tjerati (-ter-), goniti: drviti koga; usoda ga drvi po svetu
    2. juriti: drviti za volanom; zasledovalci so se drvili za beguncem
  • gánjati gȃnjām
    1. preganjati: Austrija je u 18. v. ganjala pravoslavce na svom području
    2. goniti: ganjati kravu po avliji
  • gnáti ženem
    I.
    1. goniti: gnati živino na pašo; patrola je gnala ujetnike
    2. tjerati (ter-): voda žene mlinska kolesa; burja je gnala oblake proti jugu
    3. tjerati, prisiljavati: celo otroke ženejo k težkemu delu
    4. pokretati: gnati stroj
    5. govoriti sve jedno te jedno: on žene svojo, kako je nedolžen
    6. pupati, pupiti, klijati: drevo že žene; kal žene
    7. pretjerivati: stvar so gnali predaleč; gnati stvar do konca
    tjerati mak do kraja; preveč si ženeš k srcu
    previše uzimaš stvar k srcu
    II. gnati se nastojati svim silama, naprezati se: gnati se z delom, z učenjem
  • gónati gônam
    I. goniti, poditi: gonati zeca
    II. gonati se preganjati se, prepirati se, dajati se: gonaju se zbog tričarija
  • izgòniti ìzgonīm
    1. izganjati: izgoniti ljude iz kuće; izgoniti zle duhove
    2. odganjati: i on se dugo sili da se smiri, pa navlaš izgoni misao napolje
    3. izbijati: klin se klinom izgoni
    4. preganjati: izgoniti greške iz književnoga jezika
    5. izsiljevati, s silo zahtevati: Turci zadu po narodu i stanu izgoniti ruho i oružje
    6. pridobivati: izgoni od jedne pare tri
    7. izdelovati, izdelati: sve su puške na jedan kalibar izgonjene
    8. izključevati, izključiti: a već znate da su ga izgonili iz bogoslovije, jer je skakao noću preko zida
    9. goniti, gnati, odgnati: nekada sam s njom sve oko zaranaka iz livade jarance na vodu izgonio; čim vreme dozvoli, treba kobilu sa ždrebetom izgoniti na pašu; seljaci ljeti izgone stoku na planinu
  • mòtati -ām, mòtāh -āše, mȍtān -a
    I.
    1. motati: motati klupko, u klupče
    2. vrteti: govorio je motajući očima
    3. preganjati, goniti: kuda motaš marvu po ritovima; motala ga sudbina
    4. ekspr. privijati: sudac je motao optuženika
    5. požrešno jesti
    6. brkljati: uvijek nešto motaju, nikad čist posao
    7. brundati, nerazločno govoriti
    II. motati se
    1. motati se, motoviliti se: motati se po gradu, oko koga; motati se po glavi
    2. vmešavati se: motati se u čije poslove
    3. minevati: godine se motaju, jedna za drugom
    4. ekspr. izgubiti se, izginiti: daj da se što prije, pre motam odavde
  • mòtljati -ām
    I. preganjati, goniti: motljati koga po gradu
    II. motljati se motati se, motoviliti se: što se tu motljaš?
  • òkupiti -īm
    I.
    1. zbrati: okupiti veliku vojsku, djecu oko sebe
    2. popasti, zagrabiti: okupio ga je kao hrt zeca
    3. ekspr. s prošnjami siliti v koga: on me okupi da idem s njim
    4. obkoliti: okupe ga ljudi sa svih strana
    5. goniti, lajnati, gosti: okupi jedno te isto, nikad kraja
    II. okupiti se
    1. zbrati se
    2. spopasti se: dva se parca bojna okupila
  • podíti -ím tjerati, juriti, goniti, vijati: poditi otroke, kokoši, divjačino; poditi koga od hiše; oblaki se podijo po nebu
    oblaci se gone po nebu; poditi se za beguncem
    juriti za bjeguncem (beg-)
  • pogánjati -am
    I.
    1. goniti, tjerati (ter-): poganjati živino na sejem
    2. listati; drevje že poganja
    3. pupiti: mladike poganjajo
    4. klijati, klicati, kliti: vijolice poganjajo iz tal
    5. nicati: trava poganja
    6. puštati korijenje, korenje: poganjati korenine
    7. izbijati: novi poganjki poganjajo
    8. tjerati; motor poganja stroj; poganjati kolo
    9. prvi puh mu poganja usna mu se tek zagaravila
    10. rasipati: v gostilni poganja očetov denar
    II. poganjati se
    1. nastojati oko čega, otimati se o što: poganjati se za službo, za čast
    2. zaizimati se za koga: poganjati se za koga
    3. skakati: poganjati se iz vode
  • pójati -am
    I. goniti, tjerati (ter-), juriti: psi pojajo zajca
    II. pojati se
    1. tjerati se, juriti se: otroci se pojajo po vasi
    2. voditi, tražiti bika: ta krava se poja
    ova krava vodi
  • pregánjati -am
    I.
    1. progoniti, goniti: preganjati sovražnika; nesreča ga povsod preganja
    nesreća ga svuda progoni, prati; preganjati tatove
    2. tjerati (ter-): pes preganja zajca
    3. progoniti, goniti, tjerati: preganjati skrbi s pijačo; občutek krivde ga preganja
    II. preganjati se juriti se: otroci se preganjajo okrog hiše
  • prigòniti prìgonīm
    1. goniti, gnati: Marko konja prigoni
    2. priganjati: zapovijed njih na to prigonjaše
  • progòniti prògonīm
    1. preganjati: sudski progoniti
    2. goniti: progoniti stoku
  • tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
    I.
    1. tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
    2. poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
    3. gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
    4. gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
    5. siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
    6. preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
    7. prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
    8. preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
    9. siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
    10. uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
    11. nabijati: tjerati obruč na bačvu
    12. nesti: ova puška daleko tjera
    13. tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
    II. tjerati se
    1. goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
    2. tiščati (na stran): tjera me napolje
    3. poditi se: tjeraše se po polju široku
    4. izbijati se: klin se klinom tjera
    5. on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi