Franja

cȋlj m, mest. na cílju, mn. cíljevi (srvn. zȋl) cilj, tarča: gađati u cilj; doći do cilja

cílj m (srvnj. zil)
1. cilj: hoditi brez -a, vzgojni cilj
2. meta, nišan: strel je zgrešil cilj
metak je promašio

bìljeg m (ijek.), bèleg m (ek.)
1. znamenje: biljeg varoške uglađenosti
2. značilni znak: najbitniji biljeg srodnosti slavenskih (slovenskih) jezika jeste zajedničko leksičko blago, naslijeđeno (nasleđeno) od praslavenskog (-slovenskog) jezika
3. pečat: smrt već bijaše udarila na nju svoj biljeg
4. znamenje, simptom: emigracija je rđav biljeg po društveni i državni život
5. znamenje, signal: zagrmiše na gradu topovi dajući biljeg da je svečanost počela
6. znamenje, brazgotina: biljeg na čelu, uspomena iz borbe
7. darilo snubca nevesti: momak je dao biljeg djevojci
8. nagrobni spomenik na kraju, kjer je kdo storil nesrečno smrt
9. mejnik
10. tarča, cilj
11. črta kot znamenje starta ali cilja
12. (samo ijek.) kolek
13. potvrditi biljeg znova doseči prejšnji uspeh v športu, pri tekmovanju; udariti biljeg vidno vplivati na kaj
14. spomin, trofeja: svaki od vojnika nosi biljeg od Turčina, neko koplje, neko sablju britku, neko tursku glavu
15. predmet, ki ga vedeževalka prejme od bolnika, ko mu vedežuje
16. značka, znak: biljeg na kapi
17. lisa, madež, pega: biljeg na tijelu

čînj m (it.) dial. cilj, tarča v igri "plojke" ali kamnitna ploščica, s katero skušajo igralci zadeti tarčo

namèn -éna m
1. namjera (-mer-): imeti sovražne -e proti komu, do koga; nimam -a govoriti o tem
ne namjeravam govoriti o tome
2. cilj: doseči svoj namen

smóter -tra m svrha, cilj, namjera, namera: učni smoter
nastavni cilj, cilj nastave

tárča ž (srvnj. tartsche < stfr. targe) meta, nišan, cilj: v -o streljati
gađati u nišan; biti tarča komu = biti za -o komu

hadžinedòmak m, mn. -dòmaci romar, božjepotnik, ki je šel na pot, pa ni prišel na cilj

na predl.
I. s akuz. na, označava
1. mjesto kuda se nešto kreće, kuda nešto dospijeva: iti na goro; sesti na stol
sjesti (se-) na stolicu; zadeti na oviro
udariti na prepreku
2. cilj kuda je kretanje upravljeno: oditi na deželo
otići na selo; obrniti se na levo
okrenuti se lijevo, levo
3. upravljenost s (neprijateljskom) namjerom: fašistični napad na Jugoslavijo; iti na lov na zajce; pes laja na popotnika
4. mijenjanje mjesta, položaja, stanja: oditi na novo službeno mesto; veverica skače z veje na vejo, bolniku se obrača na boljše
5. da se nešto dijeli, deli: razdeliti na dva dela
6. da je nešto dospjelo do krajnje granice: temperatura je padla na najnižjo stopnjo
7. veliku količinu: prišlo je na tisoče ljudi; vsega imajo na stote; na tisoče ton žita pridelujejo
8. usmjerenost duhovne aktivnosti: misliti na svoje rojake; naročiti se na žurnal; biti nor na ženske
ludovati za ženama
9. vremenu determinaciju: na današnji dan pred tridesetimi leti se je začela vojna; na Novo leto se bomo videli; prvi maj pade na nedeljo
10. približavanje vremenskoj granici: na pomlad bo odšel v tujino; ura gre na poldne
11. u priloškoj oznaci
a) mjesta: priti na vrh
b) vremena: na stara leta je počival
c) uzroka: na jezo pije; delati komu na veselje
d) načina: dati blago na upanje
dati robu na veresiju; lagati na debelo; na mojo čast; glagoli na -am
II. s lok. na, u priloškoj oznaci
a) mjesta: na mizi stoji ura; na vrhu Loveena je mavzolej
b) načina: na mehkem sedeti; na naglem je zbolel
naprečac, iznenada je obolio; kuhati na olju
c) u stalnim vezama: biti bolan na pljučih; ujeti koga na laži; pika na i
tačka na i; na kmetih
na selu; imeti koga na sumu; akcent na osnovi, na končnici; kdo je na potezi

štaféta ž (it. staffetta)
1. štafeta, glasnik, vjesnik na konju
2. vijest, vest koju prenose glasnici
3. palica koju trkači predaju jedan drugom dok ne stigne na cilj: štafeta mladosti

gòniti gȍnīm
I.
1. preganjati, zasledovati: goniti zeca, neprijatelja
2. izganjati: goniti zle duhove
3. gnati, poganjati: goniti stoku; goniti stroj, mašinu
4. priganjati: otac ga goni da uči; goni je noću da radi; nije mi ugodno hodati po toj vrućini, ali posao me goni
5. siliti, nagovarjati: čežnja za svojima gonila ga je da se vrati u zemlju
6. siliti, tiščati: dim od cigarete gonio je nepušače na kašalj; on oseti da ga goni na mokrenje
7. nesti: revolver daleko goni
8. dial. opravljati: goniti neki zanat
9. goniti vjetar kapom delati nekaj nesmiselnega; goniti lisicu, a istjerati vuka zasledujoč določen cilj priti do presenetljivega rezultata; tvrdoglavo goniti svoje trmasto goniti svojo; goniti šalu uganjati burko
II. goniti se
1. preganjati se, zasledovati se: poslije bitke neprijatelj se goni po bitki moramo sovražnika preganjati, zasledovati
2. prepirati se: naši cari zakon pogaziše, počeše se krvnički goniti
3. goniti se, pojati se: kad se mačke gone; krave se gone ili vode
4. pravdati se: goniti se po sudu; naši stari nisu se za svaku sitnicu gonili

mêta ž (lat. meta) tarča: pogoditi u -u; premašiti -u ustreliti previsoko, čez cilj, čez tarčo