Franja

đȁvao đâvla m, đȁvō đȁvola m (ngr. diavolos) hudič, zlodej: crni đavao; bježati od koga, od čega kao đavao od krsta, od tamjana; đavao ne miruje, ne spava; idi do -a pojdi k hudiču; tko s -om tikve sadi, o glavu mu se lupaju po slabi družbi rada glava boli; ubogi đavao; neka te đavao nosi da bi te hudič odnesel

mŕčati -īm, mr̀čati -ām
I.
1. temneti, ugašati: zvijezde već mrče
2. mrleti: svijeća mrči kad je malo ulja
3. mrči mi glava buči mi v glavi, boli me glava
II. mrčati se
1. temneti, postajati temno: mrči mu se lice
2. temno se kazati: u daljini se mrčala gromada

tȉkva ž
1. bot. buča: pokondirena tikva jara gospoda
2. ekspr. neumna glava, buča; tikva bez korijena, korena človek brez ugleda in sorodstva; saditi s kim -e pajdašiti se s kom; ko s davolom -e sadi, o glavu mu se razbijaju po slabi družbi glava boli; sabiti koga u -u spraviti koga ob ugled, ob besedo, zavezati komu jezik; duvati s kim u jednu -u trobiti s kom v isti rog