bobòtatibòboćēm 1. bobneti, govoriti z globokim glasom 2. šklepetati z zobmi:Šćepana je taj dan spopala groznica, pak u postelji bobotaše; draže je svakome uz oganj grijati se, nego na dvoru od zime bobotati
bobotáti-ami-očem brbotati:v tolmunu je voda zamolklo bobotala