blȁgodātž,blagòdatž 1. blagoslov, božja milost:dijete Isus rastijaše i blagodat božija bješe na njemu 2. blaginja, sreča, prid, blagor, blagoslov:s njenim dolaskom razlije se neka blagodat po kući
blagodát-iž blagodat, blagodjet (-det), blagoslov
blagodár-am blagodat, blagodjet (-det), blagoslov:ta dež je pravi blagodar za polje