nèzgrešijív -a -o
1. nepromašiv, koji ne promaši: nezgrešijiv strelec; -a puška
2. nepromašiv, koji se ne može promašiti, propustiti, previdjeti (-de-): nezgrešijiv obraz
Zadetki iskanja
- nèznadoša m ekspr. kdor se dela, kot da ničesar ne ve: prema sveznalim sofistima stoji neznadoša Sokrat
- nèzrelicē prisl.
1. ne oziraje se: pobjegao je nezrelice pobegnil je, ne da bi se utegnil ozirati
2. neopazno, po tihem: uzeo je šešir nezrelice - ničprída ž
1. nevaljalac, nevaljanac: s to -o nočem imeti opravka
2. lufter, muktaš, badavadžija, čovjek koji ništa ne radi - ničvréden -dna -o
1. nikakav, ništav, ništavan, koji ništa ne vrijedi (vre-): ničvreden denar
2. nevaljao: -i ljudje - nìje 3. os. edn. od ne biti, ni: to nije šala
- ni jèdan jèdīnī ne en sam
- ni jèdan jèdīnī pût prisl. nobenkrat, ne en samkrat
- ni jèdan nì drugī ne prvi ne drugi
- nikár nikarta nikarte pril.
1. nemoj -te: nikar še ne hodi
nemoj da ideš; nikarta ne hodita
(dvoj.) nemojte otići; nikarte se ne jokajte
(mn.) nemojte plakati
2. a kamoli: še videl ga nisem, nikar z njim govoril
3. ni, niti: nikar kaplje ne dam; ni se pokazala nikar meglica
4. kao zabrana u vezi s neodređenim glagolskim oblikom: nikarte mene Turku dati
nemojte mene Turčinu davati
5. nikar se me ne boj ne boj me se; nikarte tako
nemojte, prestanite tako - nȉpošto prisl.
1. nikakor ne: valja raditi, nipošto dangubiti
2. prav nič: nipošto nije trpio neurednost - nȉzaboga, nìzaboga prisl. nikakor ne: on nizaboga ne bi to priznao
- obíći òbīdēm, oni òbīdū, obídi, obídoh ȍbāde, obìšao obìšla
1. obiti, obhoditi: obići grad, kuću; tri puta obidoše crkvu trikrat so šli okrog cerkve
2. priti naokoli: skazaljka na časovniku obišla je cio krug
3. obiti, izogniti se: smrt ni tebe neće obići
4. obiti, priti za hrbet: obići neprijatelja u ratu
5. pregledati, obhoditi: obići granicu, počasnu četu
6. obiskati: obići prijatelja; obišlo me zlo
7. izpustiti, ne vzeti v poštev: ovo pitanje je obišao
8. pokusiti, poskusiti: uzmi dvije smokve, nikad ovakvih nisi obišao; obide vodu da vidi je li vruća - oblúčac -čca m, òblučac -čca m locen nad otroško posteljico, zibelko, da ne pade otroku odeja na glavo
- očàjānīk m
1. dial. obupanec
2. človeško truplo, ki ne more strohneti - odbíti odbijem
I.
1. odbiti: s kladivom odbiti kos zidu; odbiti steklenici vrat; kozlu roge
2. odbiti, odračunati: večji znesek odbiti od celotne vsote
3. odbiti, suzbiti: odbiti sovražni napad
4. odbiti, otkucati: ura je odbila polnoč
5. odbiti, ne primiti: odbiti snubača
6. odbiti, odgurnuti: odbiti vagone
7. otkovati: odbiti zaboj
II. odbiti se odbiti se: glas se je odbil od stene - odkloníti odklonim
1. odbiti, ne prihvatiti: odkloniti nagrado, pomoč, vabilo
2. otkloniti: odkloniti nesrečo, nevarnost
3. otkloniti, skrenuti: kazalec se je odklonil v levo
4. ukloniti: odkloniti ovire s poti - odmàgāč -áča m ekspr. kdor pri delu ne pomaga, nepomagač, odmagač
- odmigávati -am odmigivati, davati pokretima ruke znak da subjekt nešto ne želi: odmigoval ji je, ko mu je hotela plačati; z očmi je odmigovala, naj molči
- odmígniti -em odmignuti, dati pokretom ruke znak da subjekt nešto ne želi: za odgovor ji je odmignil z roko