Franja

Zadetki iskanja

  • zanjèmčati -ām (ijek.), zanèmčati -ām (ek.) začeti po nemško govoriti: čim je on progovorio njemački, zanjemčalo je čitavo društvo
  • zaprkèlati -ām začeti govoriti v tujem, navadno italijanskem jeziku, prim. prkelati
  • zatùrčati -ām začeti govoriti po turško
  • zàžāgoriti -īm zahrumeti, začeti hrupno govoriti
  • žâgoriti -īm hrumeti, hrupno govoriti: gomile svijeta žagore na obali
  • žléviti -im
    1. polako, lijeno žvačući jesti: žleviti kruh
    2. nerazgovijetno, nerazgovetno govoriti: ves čas nekaj žlevi
    3. pohlepno piti: do jutra so žlevili v gostilni
  • žužnjáti -am
    1. sporo, tromo raditi: ves dan nekaj žužnja, pa nič ne naredi
    2. sporo i nejasno govoriti, mrmoriti, mumlati: ne žužnjaj sebi pod nos
  • bȁčva ž sod: bačva puna vina; govoriti kao iz -e govoriti z nizkim glasom; pijan kao bačva pijan ko krava
  • bàdanj -dnja m (madž. bödön)
    1. izvotlen ril kot mlinski žleb
    2. bedenj, kadica: govoriti kao iz -a govoriti z nizkim glasom
    3. kup, gomila: badanj kukuruzovine
  • bàtina ž
    1. palica, gorjača
    2. udarec s palico, batina
    3. teleban, tepec
    4. dobiti, izvući, pojesti -e biti tepen; govoriti kao preko -e nerad, z nevoljo govoriti; batina ima dva kraja palica ima dva konca; biti brz na -e prècej groziti z batinami; on je tamo bog i batina on je tam edina, vsa oblast
  • bùnika ž bot. črni zobnik, Hyoscyamus niger; govori kao da je -e jeo govoriti neumno
  • cijèditi cȉjedīm (ijek.), céditi cêdīm (ek.)
    I.
    1. cediti, precejati: cijediti sir, mlijeko, med
    2. iztiskati, izžemati: cijediti sok iz limuna; cijediti ulje, zeitin
    3. izmozgavati: cijediti koga
    4. izcejati: crne smreke cijede iz rana žutu smolu
    5. cijediti kroz zube počasi, narejeno govoriti; cijediti suze pretakati solze
    II. cijediti se cediti se: riječi mu se cijede iz usta kao med; cijediti se od zadovoljstva
  • ćúknuti ćûknēm
    I. začukati, zaskovikati
    II. ćuknuti se razširiti se glas: u gradu se ćuknulo po mestu se je razširil glas, se je začelo govoriti
  • glâs m, mest. na glásu, mn. glȁsovi
    1. glas: pjevati u četiri -a; poznati koga po -u; grleni glas goltnik; zubni glas zobnik, dental; ženski, muški; ljudski glas človeški glas; životinjski glas pevač ima divan glas
    2. glas, ton, zvok; izvoditi različite glasove na instrumentu; čuje se glas zvona
    3. glas, vest, novica: pukao je glas; širenje lažnih glasova
    4. glas, sloves: steći glas dobroga čovjeka; iznijeti koga na rđav glas
    5. volilna pravica: opće, opšte pravo -a; on nema prava -a
    6. glas vapijućeg u pustinji glas vpijočega v puščavi; ni traga ni -a od njega od njega, o njem ni glasu; proturiti glasove razširiti vesti; ne pustiti -a od sebe ne dati glasu od sebe; podići glas začeti glasneje govoriti; svi u jedan glas vsi enoglasno
  • gúdjeti gúdīm (ijek.), gúdeti gúdīm (ek.)
    1. gosti: guslari su gudjeli i pjevali na posijelima
    2. žuboreti: kroz varoš gudi rijeka
    3. grmeti, bobneti: po cio dan gudi artiljerija na Romaniji
    4. ni gudi ni gudalo vadi ne govori, pusti stvar pri miru; gudjeti istinu govoriti resnico
  • ȉspovjednī -ā -ō, ispòvjednī -ā -ō (ijek.), ȉspovednī -ā -ō, ispòvednī -ā -ō (ek.)
    1. izpovedni: ispovjedni protokol protokol priznanja
    2. spovedni: ispovjedni listić; na -u reći govoriti resnico kot pri spovedi
  • jabàna ž (t. jaban, perz.)
    1. tujina: vratiti se s -e; otići na -u
    2. m tujec: je li jabana ili Crnogorac?
    3. govoriti na -u govoriti nesmiselnosti
  • jatàgān -ána m (t. jatagan) rahlo zakrivljen enorezen bojni nož: govoriti na -u govoriti ostro, osorno
  • jèzik m jezik: isplaziti komu jezik pokazati komu jezik; književni i narodni jezik knjižni in ljudski jezik; razgovorni, govorni jezik pogovorni jezik; pjesnički jezik; službeni, stručni jezik uradni, strokovni jezik; znanstveni, naučni jezik; držati jezik za zubima; ipak smo našli zajednički jezik; skratiti kome jezik; vladati nekim stranim -om dobro govoriti neki tuji jezik
  • kȍnj kònja m, mn. kònji
    1. konj: arapski, bosanski konj; teretni, jahaći, trkaći konj; konj sedlanik; čistokrvni, punokrvni konj; trojanski konj; biti na -u; sići s konja na magarca; darovanu se konju ne gleda u zube; gospodareve oči konja goje gospodarjeva skrbnost se pozna konju; govoriti s konja govoriti ostro, strogo; i konj od sto dukata posrne tudi najpametnejšemu spodleti; i ja imam konja za trku nisem slabši kot ti; raditi kao konj garati ko konj
    2. konj: konj u šahu; gimnastički konj sa hvataljkama
    3. konjska moč: motor od sto konja
    4. kobilica na violini
    5. nilski konj zool. nilski povodni konj, Hippopotamus amphibius