-
zanjèmčati -ām (ijek.), zanèmčati -ām (ek.) začeti po nemško govoriti: čim je on progovorio njemački, zanjemčalo je čitavo društvo
-
zaprkèlati -ām začeti govoriti v tujem, navadno italijanskem jeziku, prim. prkelati
-
zatùrčati -ām začeti govoriti po turško
-
zàžāgoriti -īm zahrumeti, začeti hrupno govoriti
-
žâgoriti -īm hrumeti, hrupno govoriti: gomile svijeta žagore na obali
-
žléviti -im
1. polako, lijeno žvačući jesti: žleviti kruh
2. nerazgovijetno, nerazgovetno govoriti: ves čas nekaj žlevi
3. pohlepno piti: do jutra so žlevili v gostilni
-
žužnjáti -am
1. sporo, tromo raditi: ves dan nekaj žužnja, pa nič ne naredi
2. sporo i nejasno govoriti, mrmoriti, mumlati: ne žužnjaj sebi pod nos
-
bȁčva ž sod: bačva puna vina; govoriti kao iz -e govoriti z nizkim glasom; pijan kao bačva pijan ko krava
-
bàdanj -dnja m (madž. bödön)
1. izvotlen ril kot mlinski žleb
2. bedenj, kadica: govoriti kao iz -a govoriti z nizkim glasom
3. kup, gomila: badanj kukuruzovine
-
bàtina ž
1. palica, gorjača
2. udarec s palico, batina
3. teleban, tepec
4. dobiti, izvući, pojesti -e biti tepen; govoriti kao preko -e nerad, z nevoljo govoriti; batina ima dva kraja palica ima dva konca; biti brz na -e prècej groziti z batinami; on je tamo bog i batina on je tam edina, vsa oblast
-
bùnika ž bot. črni zobnik, Hyoscyamus niger; govori kao da je -e jeo govoriti neumno
-
cijèditi cȉjedīm (ijek.), céditi cêdīm (ek.)
I.
1. cediti, precejati: cijediti sir, mlijeko, med
2. iztiskati, izžemati: cijediti sok iz limuna; cijediti ulje, zeitin
3. izmozgavati: cijediti koga
4. izcejati: crne smreke cijede iz rana žutu smolu
5. cijediti kroz zube počasi, narejeno govoriti; cijediti suze pretakati solze
II. cijediti se cediti se: riječi mu se cijede iz usta kao med; cijediti se od zadovoljstva
-
ćúknuti ćûknēm
I. začukati, zaskovikati
II. ćuknuti se razširiti se glas: u gradu se ćuknulo po mestu se je razširil glas, se je začelo govoriti
-
glâs m, mest. na glásu, mn. glȁsovi
1. glas: pjevati u četiri -a; poznati koga po -u; grleni glas goltnik; zubni glas zobnik, dental; ženski, muški; ljudski glas človeški glas; životinjski glas pevač ima divan glas
2. glas, ton, zvok; izvoditi različite glasove na instrumentu; čuje se glas zvona
3. glas, vest, novica: pukao je glas; širenje lažnih glasova
4. glas, sloves: steći glas dobroga čovjeka; iznijeti koga na rđav glas
5. volilna pravica: opće, opšte pravo -a; on nema prava -a
6. glas vapijućeg u pustinji glas vpijočega v puščavi; ni traga ni -a od njega od njega, o njem ni glasu; proturiti glasove razširiti vesti; ne pustiti -a od sebe ne dati glasu od sebe; podići glas začeti glasneje govoriti; svi u jedan glas vsi enoglasno
-
gúdjeti gúdīm (ijek.), gúdeti gúdīm (ek.)
1. gosti: guslari su gudjeli i pjevali na posijelima
2. žuboreti: kroz varoš gudi rijeka
3. grmeti, bobneti: po cio dan gudi artiljerija na Romaniji
4. ni gudi ni gudalo vadi ne govori, pusti stvar pri miru; gudjeti istinu govoriti resnico
-
ȉspovjednī -ā -ō, ispòvjednī -ā -ō (ijek.), ȉspovednī -ā -ō, ispòvednī -ā -ō (ek.)
1. izpovedni: ispovjedni protokol protokol priznanja
2. spovedni: ispovjedni listić; na -u reći govoriti resnico kot pri spovedi
-
jabàna ž (t. jaban, perz.)
1. tujina: vratiti se s -e; otići na -u
2. m tujec: je li jabana ili Crnogorac?
3. govoriti na -u govoriti nesmiselnosti
-
jatàgān -ána m (t. jatagan) rahlo zakrivljen enorezen bojni nož: govoriti na -u govoriti ostro, osorno
-
jèzik m jezik: isplaziti komu jezik pokazati komu jezik; književni i narodni jezik knjižni in ljudski jezik; razgovorni, govorni jezik pogovorni jezik; pjesnički jezik; službeni, stručni jezik uradni, strokovni jezik; znanstveni, naučni jezik; držati jezik za zubima; ipak smo našli zajednički jezik; skratiti kome jezik; vladati nekim stranim -om dobro govoriti neki tuji jezik
-
kȍnj kònja m, mn. kònji
1. konj: arapski, bosanski konj; teretni, jahaći, trkaći konj; konj sedlanik; čistokrvni, punokrvni konj; trojanski konj; biti na -u; sići s konja na magarca; darovanu se konju ne gleda u zube; gospodareve oči konja goje gospodarjeva skrbnost se pozna konju; govoriti s konja govoriti ostro, strogo; i konj od sto dukata posrne tudi najpametnejšemu spodleti; i ja imam konja za trku nisem slabši kot ti; raditi kao konj garati ko konj
2. konj: konj u šahu; gimnastički konj sa hvataljkama
3. konjska moč: motor od sto konja
4. kobilica na violini
5. nilski konj zool. nilski povodni konj, Hippopotamus amphibius