Franja

Zadetki iskanja

  • bikárna ž štala za bikove
  • bikobórski -a -o
    1. borački: -a parada; -o oblačilo
    odijelo, odelo za borca s bikovima
    2. za borbu s bikovima: -a arena
  • bíks m (nj. Wichse) niska razg. voštilo, laštilo, mast za obuću
  • bìljōrčica ž, bìljōrka ž igla za vezenje z zlatom
  • bílo s
    1. bilo, puls: imeti hitro bilo; potipati bolniku bilo
    2. bilo, uredaj za izbijanje, uredaj za iskucavanje: ura z -om; električno bilo
  • bȉr medm. za klicanje gosi, rac: bir-bir nanine ptičice, gle kako ste lepe žute čizmice u blatu iskaljale
  • biréta ž (fr. burette) bireta, staklena cijev, cev za mjerenje (mer-) malih količina
  • bìrkatica ž (t. bir, kat)
    1. dial. enonadstropnica
    2. za eno opeko debel zid
    3. enojen cvet
  • bírnica ž pušica v cerkvi za darove, za miloščino
  • bisèrnjača ž igla za nabiranje biserov
  • bitpàzār -ára m (t. bitpazary) dial. starina, trg za prodajo starih predmetov
  • bȉtva ž (it. bitta) steber, za katerega vežejo ladje na obali, priveznik, veznik, gl. tudi kazuk
  • biválen -lna -o za prebivanje, za obitavanje, za boravak: -i prostor
  • biválnica ž prostorija za dnevni boravak: ta soba je spalnica in bivalnica
  • bívati bȋvām
    1. bivati, prebivati: ali to valjda jer u drvenu dvorcu bivate
    2. večkrat, trajno biti: Daničić je bivao prijek i nemilosrdan u svojim kritikama
    3. dogajati se: zgledaju se bake što s momcima biva
    4. eksistirati, obstajati, biti: te se stvari ne diskutuju, one jesu i bivaju
    5. nastajati, postajati: bivalo je tamnije, a mir nad vodama bijaše dublji; od djece ljudi bivaju
    6. pomožni glagol za tvorbo trpnika: koji zlo rade, bivaju osuđeni
    7. prihajati, biti posledica: otud biva da se nitko ne javlja dobrovoljno
  • bjèlilo s (ijek.), bèlilo s (ek.)
    1. belilo, belo lepotilo
    2. prostor za beljenje platna
    3. ekspr. belina, svetloba: kroz okance pomoli se slabo bjelilo dana
  • bjèljača ž (ijek.), bèljača ž (ek.)
    1. bela ženska volnena obleka
    2. bela volnena nogavica
    3. bela kapa
    4. zool. ameriška siva čaplja
    5. zool. bela uš
    6. čopič za beljenje
  • bjèsnjeti bjèsnīm (ijek.), bèsneti bèsnīm (ek.)
    1. biti bolan za steklino: kad je najviše strvine, onda najviše psi bjesne; da im psi ne bi bjesnjeli, na Božić bacaju kosti kroz prozor
    2. besneti, divjati, razsajati, udelavati, rohneti: ovaj je bio kod kuće, bjesnio upravo na ženu što mu je pri glačanju izgorjela hlače; po Rimu je bjesnio diktator Sula; na moru bjesni bura
  • blȁnjača ž skobelj za kovine
  • blátarica ž blatarica, četka za čišćenje blata sa cipela