Franja

cebníti i cèbniti -em (ceb) dijal.
I.
1. udariti nogom: konj ga je cebnil
2. gurnuti, ćušnuti: cebniti poleno izpod nog
II. cebniti se udariti se, spotaći se: cebniti se ob kamen

copôtniti -em udariti nogom o tla: žena je jezno copotnila

cvénkniti -em
1. zveknuti, zvecnuti, zazvečati: kovanec je cvenknil na krožnik
2. zveknuti, pomalo udariti: cvenkniti koga po glavi

cvŕkniti -em
1. cvrkutnuti, zacvrkutati: cvrknila je ptica
2. zaškripati, škripnuti: pod je cvrknil pod nogami
3. blago udariti: cvrkniti koga po nosu

čȁknuti -nēm rahlo udariti, krcniti

čóhniti -em dijal. jako udariti, lupiti

čvȁknuti -nēm
1. švistniti, s švistom udariti
2. kljuniti

čvalíknuti čvàlīknēm švistniti, s švistom udariti

čvȍknuti -nēm krcniti, rahlo udariti: čvoknuti koga po glavi

čvȑknuti -nēm
1. krcniti, rahlo udariti
2. odjekniti: u daljini čvrknuše dva-tri pucnja

ćorlàisati -išēm (t. körlemek) slepo naskočiti, udariti na

flíkniti -em
1. udariti bičem: flikniti konja
2. pasti, ljosnuti, bubnuti: flikniti na poledeneli cesti
3. žarg. pasti na ispitu, u razredu: v drugem razredu je fliknil
4. šmugnuti: zajec je fliknil čez cesto; flikniti od doma

fŕcniti -em
1. čvrknuti, odapinjanjem ugnutog prsta odgurnuti: frcniti kroglico po mizi
2. odapinjanjem ugnutog prsta udariti, blago udariti: frcniti koga po nosu; s pahljačo ga je frcnila po roki
3. odgurnuti: frcniti koga z odra
4. brzo sletjeti (-te-), sunuti: z drevesa je frcnila lastovka

fundírati -am (lat. fundare) fundirati, osnovati, udariti temelj

izgrúhati ìzgrūhām, izgrúvati ìzgrūvām
I. pretepsti: izgruhati koga; izgruvao je ženu pesnicama u leda
II. izgruhati se udariti se: on se samo izgruvao kad je tresnuo o zemlju

klénkniti -em zvečkom ili drvenom maljicom udariti o jednu stranu zvona

kopítniti -em udariti kopitom: konj ga je kopitnil v trebuh

nakolíčiti -im
1. pritaknuti, pritaći, udariti pritke: nakoličiti in privezati trte
2. nakoliti: nakoličiti vinograd

napásti -pádem, napadel -dla i napal -pala
1. napasti, navaliti, udariti na koga: napasti sovražnika, iz zasede
2. napasti: napasti banko, trgovino
3. nasrnuti
4. napasti, spopasti, obuzeti: napadla ga je bolezen

nastáviti -m
I.
1. namjestiti (-mest-), postaviti, zaposliti: nastaviti strojepisko
2. nastaviti, produžiti: nastaviti začeti pogovor; nastaviti pot
3. podmetnuti: nastavi roko, da ti dam denar; nastaviti ustnice za poljub
4. metnuti, staviti: nastaviti kozarec na usta
5. prisloniti, staviti: nastaviti uho na vrata
6. krišom što staviti, podmetnuti, podvaliti: nastaviti komu nogo, bombo
7. razapeti: nastaviti zanke
8. namjestiti, podesiti: nastaviti zavore, luči pri avtu
9. odrediti, postaviti: nastaviti ceno
10. udariti slavinu u bačvu, u bure: nastaviti sod
II. nastaviti se
1. namjerno izići na istaknuto mjesto: prav nastavila se mu je
2. eksponirati se, eksponovati se, izložiti se: nastaviti se soncu; ta se mu je nastavila
namjerno (-mer-) ga je zavela