Franja

potèći potèčēm
1. poteči: krv poteče iz rane
2. pohiteti: poteći komu u pomoć
3. to je poteklo od njega to izvira od njega

pȍtreba ž (ijek., ek.)
1. potreba: imati nužne -e; svakodnevna potreba; podmiriti svoje -e zadovoljiti svoje potrebe; podmirivati estetske -e; nema -e ni potrebno
2. potreba (na stran): osjećati -u
3. stiska: u slučaju -e obratite se na svoga brata
4. potrebščina: životne -e, školske -e
5. nije -e da se govori o tome ni potrebno govoriti o tem; do -e če bo treba; bio je premješten po -i službe bil je premeščen, ker je to zahtevala služba

povúći povúčēm, povúci, povúkoh pȍvūče, pòvūkao povúkla
I.
1. potegniti: povući kola; povući jedan dim iz cigarete; povući koga za sobom, koga u bezdan; povući kočnicu potegniti zavoro; povući vodu u klozetu; povući novčanice iz opticaja; povući kraći kraj potegniti krajši konec, biti na slabšem; povući nogu začeti, dati pobudo, pokreniti, potegniti koga za seboj; povući posmrtno zvono naznaniti smrt koga
2. preklicati: povući naredenje preklicati ukaz; povući molbu, prijedlog, predlog, optužbu, naredbu
3. ekspr. potegniti: povući koga za nos
4. ekspr. potegniti, napiti se: on je dobro povukao
5. povući jarak izkopati jarek; povući zaključak skleniti; povući okidač, oroz sprožiti; povući pogled, oči umakniti pogled, oči; povući rogove popustiti; povući koga za jezik potegniti koga za jezik, izzvati koga k besedi; to će povući dalekosežne posljedice to bo imelo daljnosežne posledice; povući koga pred sud pritirati koga na sodišče, pred sodnika
II. povući se
1. potegniti se
2. umakniti se: vojska se povukla; povući se iz javnog života; ona se na neko vrijeme povukla na selo; sasvim se povukao od svijeta čisto se je zaprl vase

predskazívati -skàzujēm
I.
1. napovedovati: to predskazuje bolja vremena
2. pomeniti: to ne predskazuje ništa dobro
II. predskazivati se: to mi se predskazuje to slutim

prema predl.
I. z rod. nasproti: kuća prema staroga tornja; ova je žena rdavog vladanja prema svakoga
II. z mest.
1. do: ljubav prema domovini
2. proti: šta smo mi prema njima; ici prema gradu
3. po: vladati prema zakonima; vladati se prema prilikama
4. prema tome potemtakem, torej: mi se prema tome zalažemo za bratstvo svih jugoslovenskih (jugoslavenskih) naroda; biti prema glavi iti za glavo, za življenje; ovo neće biti prema dobru to ne bo dobro

prinádležati -īm pripadati: to mi ne prinadleži to mi ne pripada, to ni v moji kompetenci; dete prinadleži društvu, a ne svojim roditeljima

príroda ž (rus.) priroda, narava: materijalna i duhovna priroda; živa priroda živa narava, organski svet; mrtva priroda
1. neorganski svet, mrtva narava
2. tihožitje; neživa priroda neorganski svet, neživa narava; po -i po naravi; to je stvar, predmet hitne -e to je zadeva nujne narave; to proizlazi iz -e stvari to izhaja iz narave stvari; plačati u -i plačevati v naravi; davati danak -i dajati, odrajtovati davek naravi; bio je ljutit po -i

pròlazak -ska m
1. prehod: tražiti slobodan prolazak kroz zemlju
2. ekspr. prodaja: ovaj je robi dobar prolazak to blago se dobro prodaja

rȁd rȁda rȁdo, komp. ràdijī -ā -ē rad, željan: ja nisam rad da koga uvrijedim ne želim koga užaliti; ja sam rada to učiniti to bi rada naredila; dijete je rado vidjeti svoju majku otrok rad vidi svojo mater; biti rad dobru biti željan dobrega; biti rad ljepoti želeti si lepote; biti rad kavzi želeti si prepir, gl. tudi radije in rado

raspolágānje s razpolaga, razpolaganje: to ti je na raspolaganje to ti je na voljo; stajati na -u; stavljati komu što na raspolaganje

ràzmet m, rázmet m
1. razmetavanje
2. ovo nije za razmet to ni, da bi zavrgel
3. razhod: narod počne da jede, pa po ručku svako u razmet vsak proti domu
4. u razmet doći priti ob nepravem času

rèći rȅčēm, rèčēm, rȅknēm, rèci, rèkoh rèče, rȅkao rèkla
1. reči, povedati: reći komu istinu u oči; reći što za koga, o kom; tu se nema šta reći; mnogo govoriti i malo reći; da reknem još jednu riječ; što si rekao nećeš poreći
2. pomeniti: šta će to reći; to će reći to se pravi; kao što rekao kot se je izrazil; tako reći tako rekoč

rêd m, mest. u rédu, mn. rédovi rédōvā in rȅdovi redóvā
1. vrsta: izići iz -a; vojnici stoje u -u; aritmetički red; krivulja drugoga -a; doći na red; napredovanje prije -a; sada je red na tebi da govoriš; zbiti -ove zgostiti vrste; u dvojne redove na desno
2. red: održati, napraviti red pozvati koga na red; dovesti stvar u red; stvar je u -u
3. red, način poslovanja: dnevni red; sajamski red; čaršijski, pijačni red
4. razvrstitev, red: azbučni, abecedni red; kućni red hišni red
5. vrstica: četvrti red u drugom stupcu
6. red: izborni red volilni red, postopek; vozni red ili red vožnje
7. red: kaluđerski, monaški, franjevački, isusovački red
8. stopnja: orden partizanske zvijezde prvoga -a
9. mesečno perilo: ženski red
10. čitati što između redova brati kaj med vrsticami; svi od -a vsi po vrsti; red je da to učiniš spodobi se, da to narediš; redom po vrsti; reda radi zaradi reda; on je to rekao reda radi to je dejal, da bo red, da bo mir besedi

sàznati -ām
1. spoznati, doznati: saznati čulima
2. zvedeti: od njega ne možeš ništa saznati; gledaj da se to ne bi saznalo da se to ne bi razvedelo

sêdmī -ā -ō sedmi: sedmi po redu; -a sila sedma sila, skupno ime za sredstva množičnega obveščanja; naprezati se do -oga znoja truditi se, napenjati svoje sile do skrajnosti; to je meni -a briga to mi je deveta skrb

sljȅdovati -ujēm (ijek.), slȅdovati -ujēm (ek.)
1. pripadati: to mi sljeduje po zakonu; ljudi su dobili sve što im sljeduje
2. slediti, iti za kom: meni sljeduju dva čovjeka
3. prihajati: za zimom sljeduje proljeće
4. izhajati: iz tvojih riječi sljeduje da...
5. pričakovati: na ovo pitanje sljeduje drugi odgovor na to vprašanje je pričakovati drugačen odgovor

slȕčāj m, mest. u slučáju, mn. slȕčaji in slȕčajevi (rus.)
1. slučaj, naključje: prepustiti stvar -u; ludi, slijepi, slepi slučaj; to je puki slučaj to je čisto naključje; nesretan, nesrećan slučaj; igra -a
2. primer: u -u nesreće; u najboljem -u; od -a do -a; ni u kom -u v nobenem primeru

slútiti slûtīm
1. slutiti: slutiti nesreću; sluti mi se imam slutnjo, slutim
2. obetati: to ne sluti na dobro to nič dobrega ne obeta

slúžiti slûžīm
I.
1. služiti: služiti kod koga, komu; služiti vojsku služiti vojaški rok, biti pri vojakih; ja sam služio vojsku u Sarajevu; služiti državu služiti državi, biti v državni službi; služiti pješadiju služiti vojaški rok pri pehoti; to ne služi ničemu to ni za nikamor; to ti služi na čast to ti je v čast; to ti služi na korist to je v tvoje dobro; služiti svojim strastima hlapčevati svojim strastem; zdravlje mi dobro služi sem pri dobrem zdravju; služi me karta imam srečo v kartanju; to ti služi na sablazan to ti je v pohujšanje
2. streči (komu): služiti koga za stolom, koga vinom, rakijom, jelom; služiti gostima vino; čime vam mogu služiti s čim vam lahko postrežem
3. rabiti: kabinet mi služi i kao radna soba
4. praznovati: služiti slavu, svetkovinu
5. borba protiv komunizma služila je Hitleru kao maska za lakše pokoravanje pojedinih zemalja krinko boja proti komunizmu je H. zlorabljal, da je laže zasužnjeval posamezne dežele
II. služiti se
1. uporabljati: služiti se svim mogućim sredstvima
2. streči si, postreči si, vzeti: služite se, molim, dok još ima

smétati smêtām
1. ovirati, biti v napoto: smetati komu pri radu, koga u poslu, komu pri poslu
2. motiti: da ti ne smeta ako pušim; svjetlost ne smeta; to ništa ne smeta to nič ne de
3. nadlegovati, ne dati miru: smetati goste = smetati gostima