pȁčjī -ā -ē račji: pačji kljun; -e meso; biti -e pameti; -a trava bot. plavajoča sladika; -e gnijezdo bot. navadni volovski jezik
plȁziti -īm
I. kazati: plaziti jezik
II. plaziti se: dijete se plazi na mene otrok mi kaže jezik
povúći povúčēm, povúci, povúkoh pȍvūče, pòvūkao povúkla
I.
1. potegniti: povući kola; povući jedan dim iz cigarete; povući koga za sobom, koga u bezdan; povući kočnicu potegniti zavoro; povući vodu u klozetu; povući novčanice iz opticaja; povući kraći kraj potegniti krajši konec, biti na slabšem; povući nogu začeti, dati pobudo, pokreniti, potegniti koga za seboj; povući posmrtno zvono naznaniti smrt koga
2. preklicati: povući naredenje preklicati ukaz; povući molbu, prijedlog, predlog, optužbu, naredbu
3. ekspr. potegniti: povući koga za nos
4. ekspr. potegniti, napiti se: on je dobro povukao
5. povući jarak izkopati jarek; povući zaključak skleniti; povući okidač, oroz sprožiti; povući pogled, oči umakniti pogled, oči; povući rogove popustiti; povući koga za jezik potegniti koga za jezik, izzvati koga k besedi; to će povući dalekosežne posljedice to bo imelo daljnosežne posledice; povući koga pred sud pritirati koga na sodišče, pred sodnika
II. povući se
1. potegniti se
2. umakniti se: vojska se povukla; povući se iz javnog života; ona se na neko vrijeme povukla na selo; sasvim se povukao od svijeta čisto se je zaprl vase
prȕžiti -īm
I.
1. stegniti: pružiti ruku; pružiti jezik ekspr. stegniti jezik
2. ponuditi, nuditi, dati: pružiti čašu, ruku, pomoć; pružiti priliku, zaštitu; pružiti kome primjer nuditi komu zgled; pružimo jedan drugome ruku podajmo si roke
3. dati vbogajme: pružiti prosjaku
4. pružiti korak pohiteti
II. pružiti se
1. stegniti se: pružio se na zemlju, na krevet da se odmori
2. nuditi se: pružila se prilika
3. ravnica se pružila u nedolged ravnini ni konca ne kraja
ruskoslòvēnski -a -o ruskoslovanski: ruskoslovenski jezik jezik srbske književnosti v 18. st.
slovenòserbskī -ā -ō, slavenòsrpskī -ā -ō slovanosrbski: slovenoserbski jezik v 18. st. knjižni jezik pri južnoogrskih Srbih, mešanica ruskoslovanskega in srbskega ljudskega jezika
srpskoslàvēnskī -ā -ō, srpskoslòvēnskī -ā -ō srbskoslovanski: srpskoslavenski jezik jezik srbske fevdalne književnosti od 12. do 18. st.
svézati svȇžēm (se) svezati (se): svezati komu ruke, što u zavežljaj, na uzao, na zamku; svezati muža i ženu; svezati svoj jezik zavezati si jezik; mi smo se zauvijek svezali, rastaviće nas samo smrt
šȁtrovačkī -ā -ō
1. potepuški
2. sleparski, lopovski
3. šatrovački jezik slang, žargon, afektivni način izražanja med mladino, rokovnjaški jezik
tȉkva ž
1. bot. buča: pokondirena tikva jara gospoda
2. ekspr. neumna glava, buča; tikva bez korijena, korena človek brez ugleda in sorodstva; saditi s kim -e pajdašiti se s kom; ko s davolom -e sadi, o glavu mu se razbijaju po slabi družbi glava boli; sabiti koga u -u spraviti koga ob ugled, ob besedo, zavezati komu jezik; duvati s kim u jednu -u trobiti s kom v isti rog
vòlovskī -ā -ō volovski: -a žila bikovka; volovski jezik bot. volovski jezik, Anchusa; -o oko
1. posajeno, zakrknjeno jajce
2. bot. ivanjščica, Leucanthemum
vȕlgāran -rna -o (lat. vulgaris, vulgus) vulgaren, prostaški: -i jezik preprost ljudski jezik; -a ekonomija