Franja

Zadetki iskanja

  • dòmašiti -īm, domášiti dòmāšīm
    I.
    1. doseči: pogodak je domašio neprijateljski rov
    2. pograbiti, zagrabiti: on domaši knjigu sa stola; skoči mlada na noge lagane i domaši ruho Momčilovo
    II. domašiti se
    1. doseči: s prednje strane kuće mogao bi se visoki čovek domašiti strehe bi lahko segel da kapu
    2. zagledati: gleda u daljinu ne bi li se domašio oaze
    3. biti pri roki; bije praćkom, ciglom i bricom, čega se prije domaši kar mu je prvo pri roki
  • dòpadati -ām
    I.
    1. prihajati, padati v, priti: dva puta dopada on turskoga ropstva; seljačke mase dopadaju pod uticaj buržoazije; sve nesreće kojih je Servantes dopadao nisu mogle umoriti njegovo junaštvo; dopadati često raznih bolesti
    2. prihitevati, pogosto prihiteti: sam Karađorac više je puta dopadao da pomogne
    3. dobivati, prejemati kot delež: ja vidim gdje u svakom boju čast i dobit dopadaju tebi, a udarci meni
    II. dopadati se ugajati, biti všeč: meni se tvoja primjedba vrlo dopada
  • dòpasti dòpadnēm
    I.
    1. priti, pasti v: dopao je strašne nesreće; on tako dopadne krajnje bijede, krajnje sirotinje
    2. prihiteti, priteči; kralj dopade na crkvena vrata; tu dopade soko ptica siva; on dopade sav zadihan
    3. dobiti: dopao je teških rana
    4. dobiti kot delež: meni za svu muku prepisivanja ne dopade ni jedna para
    II. dopasti se
    1. dokopati se, domoči se: dopasti se časti
    2. ugajati, biti všeč: njena spoljašnost mi se nimalo nije dopala
  • dostájati se dostòjīm se
    1. biti vreden, zaslužiti: nisi se raja dostajala; ti si izdajica, ti si se dostajao da umočiš svoju ruku u bratsku krv
    2. spodobiti se: ne dostoji se djevojci u oltar ući
  • dòstati dòstanēm
    I.
    1. zadostovati, biti dovolj: biće tebi vina izobila, ako caru neće ni dostati; ako ćemo uludo polagati stoci hranu, biće malo, a ako s računom, onda će dostati; neće dostati za potrebe sav papir domaće proizvodnje
    2. domoči se, dokopati se: uz nju i ja ću dostati gospodstva
    3. doseči tla v vodi: je li duboko?, možeš li dostati?
    II. dostati se dobiti: dostati se batina
  • dotúžati -ām, dotúžiti presesti, pristuditi se, biti sit do grla: meni je dotužilo ovo jelo; stoga je narod kojemu je bio dotužio kuluk lako bilo pokrenuti na bunu
  • dòvreti dòvrīm
    1. dovreti: vino je dovrelo
    2. priskutiti se, biti sit do grla: ne, ne, već mi je dovrelo, ne odvraćajte me od onoga što ona hoće
  • dragòmaniti -īm biti tolmač, gl. dragoman
  • drstíti se -im se mrijestiti (mres-) se, bacati ikru, biti se, prporiti se: postrvi se že drstijo
  • drugováti -ujem
    1. drugovati, biti s kim u društvu: drugovati komu; gostu sta drugovali domači dekleti
    2. djeverovati (dev-), djeverisati, biti djever na vjenčanju (ven-)
  • dr̀žati dr̀žīm, mi držímo, oni dr̀žē, vel. dr̀ži aor. dr̀žah dȑžā, impf. dr̀žāh dr̀žāše, del. dȑžao dȑžāla, držéći, dr̀žēći, dȑžān -a
    I.
    1. držati: držati jabuku u ruci; malter drži; držati riječ, običaje, pod ključem, u škripcu; mnogo držati na sebe; glavu visoko držati; bure drži 100 litara; držati koga u šahu, na uzici, u kliještima, u kleštima
    2. vzdrževati: držati djeci guvernantu
    3. imeti: držati kola i konja; držati govor pred skupljenim narodom; držati koga za prijatelja; držati konferenciju, sjednicu
    4. pomagati, dajati komu potuho: držati komu stranu
    5. prirediti: držati svadbu
    6. trajati, držati: lijepo vrijeme drži, lepo vreme drži
    7. razprostirati se: šuma drži do livade
    8. paziti na koga: ona drži svoga čovjeka kao malo vode na dlanu
    9. misliti, meniti: ja držim da on nije kriv
    10. ceniti: mnogo držati do čega
    11. drži ovim pravcem! pojdi to smer!
    12. brati komu levite, kozje molitvice: držati kome lekciju
    13. vrečo držati komu, pomagati komu pri slabem dejanju: držati kome svijeću
    14. biti komu podložen: držati komu stremen
    II. držati se
    1. držati se: držati se za naslon; držati se zakona; držati se uspravno; vojnici se dobro drže
    2. imeti se: držati se srećnim, sretnim
  • držáti -im
    I.
    1. držati: držati kozarec v roki; žeblji dobro držijo; držati v objemu
    držati u zagrljaju; trgovec drži blago v skladišču; sovražnik drži še nekaj pomembnih postojank; držati razred v disciplini
    2. držati, uzdržavati: držati otroku guvernanto
    3. držati, imati u vlasti, biti gospodar: oče, čeprav bolan, še trdno drži kmetijo skupaj
    4. držati, nositi: sadno drevje je polno, da komaj drži
    5. čuvati: držati denar za hude čase
    6. držati, voditi: kam drži ta pot; most drži preko reke
    7. držati stranu kome: zmeraj drži z bogatimi
    8. držati komu pridigo = brati komu kozje molitvice = brati komu levite očitati komu vakelu, držati komu lekciju
    9. držati, trajati: lepo vreme bo še držalo
    10. držati, cijeniti (cen-): držati na svojo čast
    11. držati figo za koga, komu
    željeti (-le-) komu da bi mu posao, pothvat uspio (-peo); držati roke križem
    prekrstiti ruke, stajati prekrštenih ruku; trdo držati otroke
    strogo odgajati, vaspitati djecu, decu; trdo držati koga
    držati koga pod zaptom; krč me drži
    uhvatio me grč; bolje drži ga kot lovi ga
    bolji vrabac u ruci nego golub na krovu
    II. držati se
    1. držati se: držati se za roke; kri se drži njihovih rok; držati se direktive kakor pijanec plota
    2. držati se na jok
    praviti plačljivo lice; držati se na koga
    ljutiti se na koga; nazaj se držati pri jedi, pri pijači
    umjereno (-mer-) jesti, piti; držati se kot lipov bog
    ćutati; drži se kot da ne zna do pet šteti
    pravi se kao da ne zna dva unakrst
  • duhòvati dùhujēm biti duhovni oče, spovedovati: ne bi li mu grijeh duhovao ali ga ne bi odvezal od greha
  • đáčiti đâčīm
    I. dijakovati, biti dijak
    II. đačiti se postajati dijak
  • đakònisati -išēm diakonovati, biti diakon: đakonisati i u gradu i na selu
  • đakòvati đàkujēm dijakovati, biti dijak: dok je on još đakovao
  • federírati -èrīrām (n. Feder) nizko pog. biti prožen: stare kosti ne federiraju dovoljno pri skoku, pa se lome
  • frčáti -im
    1. brzo letjeti (-te-): kokoš frči z drevesa na tla; krogle so frčale okoli glave; kamenje frči po zraku
    2. žarg. letjeti, biti otpušten, biti isključen: frčati iz šole
    3. pasti: frčati pri izpitu
    4. lepršati: mlada je še, pa že frči
  • frondírati fròndīrām frondirati, biti v opoziciji, izražati nezadovoljstvo, predvsem iz osebnih razlogov
  • galìjotati -ām dial. biti poreden, malopriden, galjotski