Franja

Zadetki iskanja

  • prûđe s prodnat kraj
  • pùstolina
    1. ž zapuščen kraj, divjina: naš jezik je tužan kao kraška pustolina
    2. praznina, puščava: strah je pustolina, jer u -i osećaš kako su i tvoje grudi prazne
    3. m pust človek
  • púšča ž
    1. pustoš, neobrađena zemlja, pustopoljina: spremeniti zemljo v -o; pustiti njivo v -o
    2. zabitan kraj, zapušten kraj, pustolina
  • repíca ž kraj srčanice na seljačkim kolima: sedeti na -i
  • rȍčīšte s
    1. dogovorjen kraj sestanka: doći na ročište; eto ga na ročište kad je već rok prošao
    2. sodna razprava
    3. ročišče, uradni dan
  • sȉdrīšte s sidrišče, kraj za zasidravanje
  • sùdilīšte s kraj sojenja, sodne obravnave
  • suhòća ž, suvòća ž
    1. suhost
    2. suh kraj
    3. suša
  • suhòta ž, suvòta ž
    1. suhost: osjećati na tijelu -u svježe preobuke
    2. suho vreme, suša
    3. suh kraj, kamor ne pride dež in vlaga
    4. pritlični del koče pletenjače
    5. kopno: molitva materina čuva i na vodi i na -i
  • tamnìna ž
    1. tema, mrak: kroz -u su treperile zvijezde
    2. samota, samoten kraj, zaostalo okolje: golaći su izdiknuli preko noći iz skromnih tamnina
  • ȕmina ž prisoje, sončen, od vetrov zavarovan kraj, zatišje
  • vàtan m (t. vatan) dial. domovina, rojstni kraj
  • vèdrac -àca m
    1. kraj v reki, kjer voda ne zamrzne
    2. led, na katerem ni snega
    3. dial. kristal
  • vedúta ž (it. vedutta) razgled, pogled na kraj, na mesto, na pokrajino
  • vilájet m (t. vilâjet, ar.)
    1. vilajet, pokrajina kot upravna enota v sultanski Turčiji, provinca: vilajet se dijeli na sandžake
    2. svet, zemlja: udariti namet na vilajet predpisati pokrajini davek; tamni vilajet temna, mračna dežela
    3. ekspr. domači kraj
  • vjetròmetina ž (ijek.), vetròmetina ž (ek.) vetroven kraj, vetru izpostavljen kraj: na -i se skupljaju srne i košute
  • vpérek -rka m uperak, uvrćen kraj konca koji se udijeva (-de-) u iglu
  • vȑzina ž
    1. ograja, plot iz protja, vejevja ali trnja
    2. z grmovjem porasel kraj
    3. (n. Wirsing) bot. navadna ogrščica, Brassica oleracea sabauda
  • vŕzino kȍlo s
    1. po ljudski veri kraj, kjer rajajo čarovnice, raj čarovnic
    2. ekspr. zmeda, zmešnjava: pakao se napravio od njihove varoši, jedno vrzino kolo od nerazumljivih poslova; taj je bio i na vrzinu kolu ta zna več kot hruške peči
  • zàbrdica ž kraj za goro, kotlinica pod goro