-
pòtkečiti -īm udariti, zadeti, odriniti kaj z vrženim predmetom: dobro ga je potkečio
-
potpòučiti se -īm se kaj malega prigrizniti pred kosilom
-
potpùstiti pòtpustīm najeti koga, da kaj stori: potpusti nekakvog Turčina te ovaj Karamanca ubije
-
pòtrzmati se -ām se dial.
1. zgrabiti za kaj hoteč odvzeti: potrzma se za pušku divljim gibom tijela i onda ga silovito odbije od sebe zadržavši pušku
2. gl. križnuti
-
potvòriti pòtvorīm
1. obdolžiti: oprosti mi što sam pod teškijem mukama lagao i prave ljude potvorio
2. obreči, reči kaj zoper koga
-
povjerávati -vjèrāvām (ijek.), poverávati -vèrāvām (ek.)
I. zaupati, zaupno izročati, sporočati komu kaj: povjeravati komu novac, tajne
II. povjeravati se zaupati se: ne povjeravaj se čovjeku dok ga nisi dobro upoznao
-
predòljeti -līm (ijek.), predòleti -līm (ek.) ustaviti se, upreti se, kos biti čemu, premagati kaj, obvladati
-
prekr̀stiti prèkrstīm
I.
1. prekrižati: prekrstiti dijete, ruke, noge
2. prekrstiti, krstiti, znova krstiti, preimenovati: zarobili neku ženu koja je bila već krštena pa su je sada prekrstili; prekrstiti brod bivše mornarice u "Republiku"
3. narediti križ čez kaj: ja sam to davno prekrstio
II. prekrstiti se
1. prekrižati se: ne zna se ni prekrstiti; prekrstiti se na kraju molitve; prekrstiti se od čuda; prekrstiti se desnom i lijevom zelo se začuditi
2. prekrstiti se
3. odkrižati se česa
-
pretènzija ž (lat. praetensio) pretenzija, zahteva, poudarjanje pravice na kaj
-
preuranjívati -rànjujēm prezgodaj vstajati, prezgodaj prihajati, prezgodaj kaj delati
-
prezalogájiti -lògājīm (se) kaj malega zaužiti: kolone se zaustavljaju da bi ljudi onako s nogu prezalogajili; da se malo prezalogajimo
-
priglédati prìglēdām nadzorovati, paziti na kaj, gledati na kaj: sam kralj hoda i svačemu prigleda
-
prigovàrāč -áča m očitar, kdor kaj očita
-
pripétiti prìpētīm
I. narediti, da se kaj dogodi: može to davo pripetiti
II. pripetiti se pripetiti se
-
prìstajati -ajēm
1. iti, hoditi za kom, slediti komu: podranio u lov u planinu, za njim stara majka pristajaše; za slanom rukom ovce pristaju
2. privoljevati, sprejemati kaj: Dubrovčani su pristajali uza slovenski (slavenski) život; pristajati na što, na uslove
3. pritrjevati, soglašati: pristajati uz koga, na što, uz nečije mišljenje
4. pridruževati se komu: pristajati uz koga
5. pristajati: pristajati uz obalu, u pristaništu
6. ekspr. hoditi za kom, gledati za kom: po selu se govorilo da Jure za njom pristaje, a da ga i ona lijepo gleda
-
prišàbaniti -īm ekspr.
I. obesiti komu kaj: prišabaniti komu robu koja manje vrijedi
II. prišabaniti se obesiti se na koga: prišabaniti se kome
-
prìšiti prȉšijēm, prȉijū, prìšīj, prìših prȉšī, prìšio prìšila, prišìven -èna; prȉšīt -a
1. prišiti: prišiti dugme, puce
2. ekspr. primazati: prišiti šamar kome
3. ekspr. obesiti komu kaj, po krivem obdolžiti koga: prišiti kome što, krpicu
-
prišívati prìšīvām
1. prišivati: kad se na živu čovjeku što prišiva
2. ekspr. pripisovati komu kaj: valjda se i ovo prišiva nekakvome Hercegovcu da je kazao
-
privézati prìvēžēm
I.
1. privezati: privezati konja konopcem za drvo; privezati konjima za repove
2. pripeti, prikleniti: privezati lancem
3. obvezati: privezati kome ranu
4. ekspr. natvesti komu kaj: privezati komu što
II. privezati se stopiti v prijateljske, poslovne stike s kom: privezati se s kim
-
pȕćkati -ām
1. puhati: starac me je slušao, pućkajući na podugačak čibuk; i mašina poče raditi, pućkati i zujati
2. ekspr. zapravljati: sad on polako pućka što mu je otac ostavio
3. tleskati, mlaskati: pljeska rukama i pućka usnama od zadovoljstva
4. brleti: jedni škilje u svjetiljku što pućka na zidu
5. kavdrati: ćurke se sletjele pa pućkaju
6. petpedikati: nerado čuju ratari prepelicu da s proljeća mnogo udara i pućka
7. brusiti: tetrijeb pućka
8. ščuvati: pućkati psa na koga
9. ravnodušno gledati na kaj, na koga: on pućka na zemaljske gmizavce što se zovu ljudi