-
špánščina ž španjolski, španski jezik
-
šȕtkac! medm. molči!, jezik za zobe!
-
švábščina ž pejor. njemački (ne-) jezik
-
švédščina ž švedski jezik
-
tatárščina ž tatarski jezik
-
trúbarščina ž trubarovski, Trubarov jezik
-
túrščina ž turski jezik
-
ukrajínščina ž ukrajinski jezik
-
volújak -jka m bot. volovski jezik, Anchusa
-
zùbatōst ž
1. zobatost
2. ekspr. jezičnost, hud jezik
-
žȁlac žâlca m
1. želo: žalac komarca; osjećam žalac tvojih riječi
2. kačji jezik
3. resa: žalac žitnoga klasa
4. rezilo, nož: povući žalac ispod grla
-
žídovščina ž židovski, jevrejski jezik, židovska, jevrejska priroda
-
bŕljati br̂ljām
1. onečejati, mazati, onesnaževati: brljati sto mastilom
2. brskati: brljati po pepelu
3. stikati, iskati: štene brlja vlažnom njuškicom za mirisom mlijeka
4. površno, leno delati
5. čofotati, broditi po vodi: patka je brljala po jarku
6. ne zna ni da govori nego brlja jezikom kao pijana baba jezik se ji zatika kot pijani babi
-
bȑnjica ž
1. nagobčnik: staviti, metnuti -u na gubicu, na njušku natakniti komu nagobčnik, ekspr. zavezati komu jezik; -u na gubicu jezik za zobe
2. obroček skozi nos nevarnim živalim: dok mu je lanac oko rogova, a brnjica u njušci, on je miran
3. obroček: korice noža imale su -u o kojoj su visile o uzici
4. uhan: pao mu je u oči đak koji je imao veliku -u u uhu
5. gobec, gornja ustnica: udari kravu po -i
-
gòveđi -ā -ē goveji: -a juha, kuga; -e pečenje; -a staja goveji hlev; -a koža goveja koža, goveje usnje; goveđi loj; goveđi but goveje stegno; -a žila bikovka; goveđi jezik bot. jelenov jezik
-
ìsplaziti -īm
1. priplaziti se iz: isplazila kroz prozor utvara poput zmije
2. pokazati: isplaziti jezik pokazati komu jezik; sutra će deset talaca isplaziti svoje jezike na vješalima bo deset talcev obešeno
-
isprédati ìsprēdām
1. presti: majka ispredaše vunu
2. izmišljati: naše bake u dugim zimskim noćima pričaju i ispredaju bajke; nije mu mati jezik ispredala ima dobro namazan jezik
-
lȍmōt m ropot, hrup: lomot vožnje, tramvaja; lomot jezika polomljen jezik
-
mijèšati mȉješām (ijek.), méšati mêšām (ek.)
I.
1. mešati: miješati vodu u vino, karte, malter, tuđe izraze u govor
2. kada je pripit, miješa jezikom ko je natrkan, se mu zapleta jezik
II. miješati se
1. mešati se, vmešavati se: miješati se u tuđe poslove
2. svijet se miješa čaršijom ljudje se motajo po trgu; miješana salata
-
nȅoprān -a -o neopran, neumit: neopran jezik umazan jezik; -ōst ž neopranost, neumitost