-
lȅmēz m drog, žrd, s katero pritrde v kopi, kopici seno, slamo, da veter ne raznaša kopice
-
lemèzati -ām
I.
1. z drogom pritrditi kopo, kopico sena, slame, da je veter ne raznaša: zbog vetra seno lemezati
2. biti, tolči, mlatiti, tepsti z "lemezom": lemezati znači tući koga debelim štapom; lemeza ga kao vola u kupusu
II. lemezati se medsebojno se tepsti: bokseri se lemezali i u isto vreme strašno grdili i častili
-
lȍb m (angl. lob) šport. lob, žoga v visokem letu, udarec, met, da zleti žoga čez nasprotnega igralca
-
lônec -nca m
1. lonac: glinasti, emajlirani lonec; Papinov lonec; lonec krompirja, mleka; umiti, ubiti lonec
2. lonac za cvijeće, saksija: cvetlični lonec
3. nima kaj deti v lonec nema šta da metne u lonac; gledati sosedom v lonec
nametljivo se zanimati za tuđe poslove
-
lòvljiv -a -o lovljiv, ki se da ujeti, ki zna ujeti: lovljiv plijen, mačak
-
lúnek -nka m dijal. klinac, čivija koja onemogućuje da se točak skine s osovine
-
màzija ž (t. mazy, fr. mazer)
1. jeklo: kao da je svaka riječ starog Ličanina bila komad teške -e
2. etn. razbeljeno železo, ki ga je obtoženi moral vzeti iz vrele vode, da bi se pokazala njegova nedolžnost ali krivda: ako krivac ne bi priznao krivicu, podvrgavan je božjem sudu, vađenju mazije
-
mečkávost ž
1. preizkusiti mečkavost tkanine probati da li se tkanina gužva
2. neodlučnost, kolebljivost
-
medíti -im
1. metnuti voće da gnjili, da mekne, da se ustoji: mediti sadje, hruške
2. močiti, kiseliti: mediti lan, konopljo
3. lučiti nektar: hoja je začela mediti; ajda slabo medi
-
meritóren -rna -o (lat. meritorius) meritoran, mjerodavan (mer-), pozvan da odlučuje
-
mjèsiv -ā -ō (ijek.), m mèsiv -a -o (ek.) mesilen, ki se da mesti
-
mlekojéd m onaj koji voli da jede mlijeko, mljekopija, mljekoša (mlek-)
-
mlekojéd -a -o koji voli da jede mlijeko: -a žival
-
močílo s
1. tekućina, tečnost za potapanje, močenje lana, konoplje
2. plštalina, baruština, zemljište gdje voda kao da pišti, polako bari iz zemije
3. močilo, rupa u kojoj se potapa, moči lan
-
mòći mògu mȍžēš òni mȍgū, mòzi, mȍgāh -āše, aor. mògoh mȍže oni mògoše, mȍgūći, mȍgao mògla,
I.
1. moči: to ne može biti; nisam mogao doći; ne mogu ti se načuditi
2. lahko, z določnim glagolom: ja mogu ići pješke lahko grem peš; još ove zime se možete nadati konzulu še to zimo lahko pričakujete konzula
3. kar se da: svoga strica je poštovao što biti može
II. moći se moči se: od davnina se ne može s našom kućom
-
mokráč m onaj koji često mora da mokri
-
na predl.
I. s akuz. na, označava
1. mjesto kuda se nešto kreće, kuda nešto dospijeva: iti na goro; sesti na stol
sjesti (se-) na stolicu; zadeti na oviro
udariti na prepreku
2. cilj kuda je kretanje upravljeno: oditi na deželo
otići na selo; obrniti se na levo
okrenuti se lijevo, levo
3. upravljenost s (neprijateljskom) namjerom: fašistični napad na Jugoslavijo; iti na lov na zajce; pes laja na popotnika
4. mijenjanje mjesta, položaja, stanja: oditi na novo službeno mesto; veverica skače z veje na vejo, bolniku se obrača na boljše
5. da se nešto dijeli, deli: razdeliti na dva dela
6. da je nešto dospjelo do krajnje granice: temperatura je padla na najnižjo stopnjo
7. veliku količinu: prišlo je na tisoče ljudi; vsega imajo na stote; na tisoče ton žita pridelujejo
8. usmjerenost duhovne aktivnosti: misliti na svoje rojake; naročiti se na žurnal; biti nor na ženske
ludovati za ženama
9. vremenu determinaciju: na današnji dan pred tridesetimi leti se je začela vojna; na Novo leto se bomo videli; prvi maj pade na nedeljo
10. približavanje vremenskoj granici: na pomlad bo odšel v tujino; ura gre na poldne
11. u priloškoj oznaci
a) mjesta: priti na vrh
b) vremena: na stara leta je počival
c) uzroka: na jezo pije; delati komu na veselje
d) načina: dati blago na upanje
dati robu na veresiju; lagati na debelo; na mojo čast; glagoli na -am
II. s lok. na, u priloškoj oznaci
a) mjesta: na mizi stoji ura; na vrhu Loveena je mavzolej
b) načina: na mehkem sedeti; na naglem je zbolel
naprečac, iznenada je obolio; kuhati na olju
c) u stalnim vezama: biti bolan na pljučih; ujeti koga na laži; pika na i
tačka na i; na kmetih
na selu; imeti koga na sumu; akcent na osnovi, na končnici; kdo je na potezi
-
nad predl.
I. s akuz. nad, na pitanje kuda pokazuje
1. da se nešto kreće ili se nalazi iznad čega: avion se dviga nad oblake; sliko obesite nad vrata; Cezar se je dvignil nad svoje vrstnike
2. da se nešto kreće ili da je upravljeno s neprijateljskom namjerom: iti nad sovražnika
3. da je premašena mjera: to stane nad petsto tisoč dinarjev; ima nad šestdeset let; čakali smo nad eno uro
II. s instr. nad, na pitanje gdje pokazuje
1. da se nešto nalazi iznad, više čega: oblak nad poljem; avion leti nad vasjo; grad nad mestom
zamak iznad varoši
2. pokazuje visoki stepen: razsipnik nad razsipniki
3. u vezi s glagolima: jokati se nad kom; vzdihovati nad kom; zgražati se nad njegovim vedenjem; zmeraj je nad mano
stalno mi dosađuje, me napastvuje; pregrešiti se nad kom
ogriješiti (-greš-) se o koga; pohujšati se nad čim
sablazniti se čime; čast domovine mi je nad vse
III. u vezi s enklitikom: nadme nad mene; nadte nad tebe; nadenj
nad njega, nadnjo
nad nju; nadnju
nad njih dvojicu, dvoje; nadnje
nad njih; nadse
nad sebe
-
nagánjati -am
1. tjerati, natjerivati (-ter-), nagoniti: naganjati otroke iz sobe; živino iz vrta, iz hleva
2. nagoniti, primor'avati: naganjati koga k zdravniku
3. navaljivati na koga da što učini: naganjati k učenju; naganjati komu strah v kosti
-
nájstvo s filoz. ono što bi trebalo da bude