-
nȁdrobno prisl. na drobno: raspravljati o čem nadrobno
-
nadstréšnica ž na sve strane otvorena zgrada s krovom na stubovima
-
nàdsvetlôba ž
1. vidjelica (-de-), svjetlarnik (svet-), nadsvjetlo, otvor na krovu kroz koji pada svjetlost u prostoriju
2. gornji dio, deo prozora
-
nȁdugačko, nȁdugo prisl. na dolgo: nadugačko i naširoko pričati
-
nadúšak prisl. na dušek: nadušak ispiti čašu
-
nȁdvoje prisl. na dvoje, na dva dela; nadvoje -natroje prisl. na dvoje na troje
-
nàdvōrnīk m zgod. kraljev namestnik na Ogrskem
-
nàdžak m (t. nadžak)
1. sekirica na dolgem toporišču, z rezilom na eni in kladivcem na drugi strani, orožje
2. oblast, vladanje: to je bilo za sultanova -a
-
nafàka ž (t. nafaka, ar.)
1. kar je človeku usojeno pojesti na tem svetu: sudeno mu je da još živi, nije mu još nestalo -e
2. živež
3. usoda, božja volja: otjerali me Madžari na vješala, konopac pukao i eto božja nafaka
-
nafrfráti se -am se ekspr. nakovrčati se, nakovrčiti se, sfrizirati se na način koji pobuđuje pažnju
-
nafrfúliti se -im se ekspr. obući se, sfrizirati se na način koji pobuđuje pažnju
-
nafrfúljenka ž ženska obučena, sfrizirana na način koji pobuđuje pažnju
-
nafrfúljenost ž obučenost, friziranost na način koji pobuđuje pažnju
-
nàftāš -áša m
1. naftar, delavec pri črpanju nafte
2. motor na naftni pogon
3. raziskovalec naftnih področij
-
nagánjati -am
1. tjerati, natjerivati (-ter-), nagoniti: naganjati otroke iz sobe; živino iz vrta, iz hleva
2. nagoniti, primor'avati: naganjati koga k zdravniku
3. navaljivati na koga da što učini: naganjati k učenju; naganjati komu strah v kosti
-
nàgaziti -īm
I.
1. stopiti na kaj, v kaj: nagaziti na most, u blato, na staklo, ekspr. na tanak led
2. nameriti se, naleteti: nagaziti na selo, na kurjaka
3. pohoditi: miran, ni mrava da nagazi; nagažen crv
4. stopiti komu na nogo: Bora nagazi ispod stola Kostu
5. poteptati: nagaziti zemlju nogom
6. nagaziti na sugreb, na urok, na čini stopiti na uročen predmet
II. nagaziti se nakorakati se, nahoditi se: nagaziti se snijega nahoditi se po snegu
-
nȁglās prisl. na glas, glasno: smijati se naglas
-
naglàvcē prisl.
1. na glavo, strmoglav: naglavce pasti
2. ekspr. na pete na glavo: ustaše naglavce pobjegle u Kladanj
-
nagláven -vna -o koji se nosi na glavi: -a ruta
povezača, šamija: -i nakit; -a slušalka, svetilka
-
naglávje s ono što se nosi na glavi: naglavje redovnic