tŕkati tr̂čēm, tŕči, tŕčūći
1. tekati: tko je tri sata po lovu trkao, taj ne pita kako se po najnovijoj etiketi jede; trkati za kim; trkati za poslovima tekati po opravkih
2. tirati, poganjati: trkati konja
3. trkati alku tekmovati pri alki; tko če trkati alku ove godine
Zadetki iskanja
- tŕniti tr̂nīm
1. s trnovo metlo čistiti omlaceno žito; ja ču ovde žito bacati, a Jela će metlom trniti
2. još led mi noge trni mraz me spreletava po nogah; bolno mi trni ruka zagrižena lancima roka, ki so se vanjo zajedle verige, mi premira - trònosati -ošēm (gr. thronizein) posvetiti, posvečevati: tronosati crkvu; on tronosa crkvu Manasiju posvetil je cerkev Manasijo; oni tronosahu cerkve po Srbiji posvečevali so cerkve po Srbiji
- tròpār -ára m (gr. troparion) tropar, himna, pesem na čast svetniku na njegov god: prema svecu i tropar kakršen svetnik, takšen je tropar, vsakomur po zaslugah
- túći túčēm, oni túkū, túci, túcijāh -āše in túčāh -āše, túkoh tûče túkosmo, tûkao túkla, túčen -a
I.
1. tolči: tući so, kavu, kafu u havanu, koga pesnicom po ledima; grad je pola sata tukao polja i vinograde; kiša je tukla po prozorima; more tuče talasima o obalu
2. biti: sat tuče podne; konj tuče zadnjim nogama
3. tolči, premagati: tući neprijatelja
4. premagovati, biti močnejši: kraljica tuče u svim pravcima (šah)
5. tolči, udarjati: tući na vrata, na prozor
6. klati, ubijati: tući svinje, ribu
7. tolči, streljati: naš mitraljezac tukao je pravo u neprijateljski rov
8. tolči, treti: tući orahe
9. skopiti, kastrirati: tući ždrijepca, bika
10. žuljiti, tiščati: tvrde cipele tukle su mi noge ne manje od kamenja
11. udarjati: cigani tuku u cimbale; njena ruka tuče po klaviru
12. biti plat zvona: zvono na požar tuče
13. tolci, utripati, biti: sam čuje kako mu tuče srce
14. tolči: tući lan, kudjelju
15. tući žicu po ovinkih skušati kaj dobiti, izmoledovati; tući koga kao vola u kupusu neusmiljeno pretepati koga; tući rekord; tuče mi srce za kim srce mi bije za kom, hrepenim po kom
II. tući se
1. tolči se: oni se tuku pesnicama
2. biti se: tući s neprijateljem u dvoboju
3. bojevati se, biti se: tući se na život i smrt; tući se iz pušaka streljati se; tući se uskršnjim jajima trkati se s pirhi; tući se po svijetu, po svetu potikati se po svetu - tȗr m, mest. u túru (t. oturmak)
1. del hlač, ki pokriva zadnjico: navlačio je crne na turu zakrpane hlače; po tudem turu dvadeset pet nije ništa tuje bolečine ne bolijo; isprašiti komu tur našeškati koga po zadnjici; dati komu nogu u tur z brco v zadnjico koga odstraniti; napuniti nekome tur prestrašiti koga; na tur pasti na ta zadnjo pasti
2. vrečasto razširjene turške hlače pod zadnjico
3. ekspr. zadnjica, rit - tȕrskī -ā -ō turški: turski jezik, narod; -a sablja; -a kava, kafa; -a carevina, republika; -a kaldrma z okroglimi neenako velikimi kamni tlakovana cesta, ulica; -a djetelina bot. esparzeta; turski perčin bot. vimenjak; turski neven bot. abrašica; turski svati bot. navadni pljučnik; za -og zemana v času turškega vladanja; na -u = po turski prisl. po turškem; proći kao mimo -og groblja ne se zmeniti za kaj
- tvôj tvòja tvòje zaim. tvoj: tvoj brat; -a rodna kuća; -e rodeno dijete; rodendan tvoga brata; prijateljstvo tvoje sestre; to se nalazi u tvojoj ruci; razgovarao sam sa tvojim bratom; tvoji su me lijepo primili; narodni praznik proslavio sam sa tvojima; na tvoju = po tvome po tvojem
- ùdariti -īm
I.
1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
5. odmeriti: udariti porezu na prihode
6. zaviti: udariti lijevo od puta
7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
10. začeti: udarila je kiša
11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
13. vsekati: udariti znak u drvo
14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
II. udariti se
1. udariti se
2. suniti se
3. udariti se, spopasti se - ùhvatiti -īm
I.
1. ujeti: uhvatiti zločinca, pticu u zamku, koga za ruku; mačka uhvati miša; uhvatiti koga na ljepak, koga u laži
2. zalotiti: majka ga je uhvatila medu mangupima
3. prijeti: uhvatiti koga pod ruku, djevojku oko pasa, preko struka; uhvatio me grč; testera, pila je uhvatila
4. zateti: na putu nas je uhvatio mrak; noć me uhvatila nadomak grada
5. odkriti, priti na sled: policija je uhvatila lažni novac
6. prijeti (se): malter neće da uhvati; uhvatilo ga vino
7. pograbiti: uhvatiti koga za kosu, za bradu, za oružje
8. presenetiti, zalotiti: uhvatiti zločinca na djelu, u kradi
9. spreleteti: uhvati me strah, groznica
10. ujeti v pero, opaziti: Nušić ima dar da uhvati smešno oko sebe i da ga naslika
11. vpreči: uhvatiti konje u kola
12. uhvatilo ga vino vino mu je stopilo v glavo; uhvati ga nesvijest omedlel je; uhvatiti račun priti na svoj račun; uhvatiti korijena, korena zakoreniniti se; uhvatiti vjeru s kim dati komu moško besedo; uhvatiti maglu = uhvatiti čistinu pobegniti; uhvatilo ga je sunce prijelo se ga je sonce; uhvatiti put po varoši napotiti se po mestu; uhvatiti pravac stanica napotiti se proti postaji
II. uhvatiti se
1. ujeti se
2. prijeti se: uhvatiti za podršku, za stvarne dokaze
3. oprijeti se: uhvatiti se nekog posla
4. narediti se: uhvati se led na vodi, vrhnje, kajmak na mlijeku; uhvatio se mrak
5. uhvatiti se kome za skut zgrabiti se komu za krilo; uhvatiti se za trbuh od smijeha; uhvatiti se kome srca prirasti komu k srcu; uhvatilo ga u krstima prijelo ga je v križu, začelo ga je trgati v križu; uhvatiti se u koštac s kim spoprijeti se s kom; uhvatiti se u kolo vstopiti se v kolo; uhvatilo se sunce mrknilo je sonce - ùsvista ž čudež, čudo: za -u ja ostadoh kod majke po čudnem naključju sem ostal pri materi
- uzvíštati -ī
1. skisati se: uzvištalo je mlijeko
2. cikniti: uzvištalo je vino; vonja po uzvištalom znoju zaudarja po skisanem potu - vȁditi -īm
I.
1. jemati iz: vaditi hljeb iz peći, novac iz novčanika
2. potegniti, vleči: vaditi sablju iz korica; dijete su morali kliještima vaditi
3. vlačiti: vaditi vodu iz bunara, zapušač iz boce
4. izdirati: vaditi zub kome
5. točiti: vaditi med iz saća
6. kopati: iz bosanskih rudnika vađeno je gvožđe, olovo i bakar; vaditi krompir motikom ili rukama
7. puliti: vaditi repu na njivi
8. dvigati, dvigniti: vaditi dokumente, putnu ispravu
9. kupiti: vaditi kartu na željezničkoj stanici
10. iztakniti, iztikati: vaditi kome oči
11. vaditi drugi, treći korijen, koren koreniti
12. vaditi kome dušu moriti, nadlegovati koga; vaditi kesten iz vatre za drugoga hoditi v žerjavico po kostanj za drugega
II. vaditi se
1. reševati se: posavjetovao mu je da se vadi sam kako god zna, a da njega ne miješa u te stvari
2. odškodovati se: moraju da se vade zato što im gosti često odu, a da ne plate ceh - vjêran -rna -o (ijek.), vêran -rna -o (ek.)
1. zvest: ostati vjeran zakletvi, svome uvjerenju, uverenju; vjeran do groba
2. točen: prepis, prijepis je vjeran originalu prepis je točen po izvirniku
3. sam. vernik, m mn. verniki: tako se svršava večernje, i jedno za drugim izlaze sveštenik i verni - vô vòla m, mn. vòlovi
1. vol: prodao je par volova; glup kao vo; tući koga kao vola u kupusu; vući kao vo; njemu se i volovi tele pri njem imajo tudi voli mlade, vse mu gre po sreči
2. morski vo zool. navadni tjulenj - vrȅti vrîm (ijek., ek.)
1. vreti: voda, vino, mošt, šira, krv vri; narod vri sa svih strana; u meni je sve vrelo i kipjelo
2. mrgoleti, biti poln česa: kamenjar vri zmijama po kamenju mrgoli kač - zabáciti zàbācīm
I.
1. zavreči: zabaciti stare stvari
2. vreči, potisniti nazaj: zabaciti glavu, kosu, šešir
3. zametati, založiti: zabaciti ključ, knjigu
II. zabaciti se
1. zametati se, založiti se: to se negdje zabacilo
2. zabaciti se u bijeli svijet oditi po svetu - zákop m
1. pokop, pogreb
2. jama: sakriti žito u zakop
3. po deset krompira izbaciš jednim -om po deset krompirjev izkoplješ, ko enkrat vsekaš - zànāt -áta m (t. sanat, ar.) rokodelstvo, obrt: dati koga na zanat dati koga učit rokodelstva, obrti: stolar po -u; raditi zanat; od patriotizma napraviti zanat; bio je pisac po -u bil je pisatelj po poklicu; tjerati svoj zanat opravljati svojo obrt; majstor od -a dober mojster
- zȁpovijest ž, mest. u zapovijèsti (ijek.), zȁpovēst ž, mest. u zapovésti (ek.) zapoved, povelje: pismena zapovijest; po vašoj -i; shodno -i po ukazu