pâr m, mest. u páru, mn. pȁrovi paróvā (pȁrōvā) (n. Paar, lat.)
1. par, dvojica: bračni par; Vesna i Ivan su najljepši par
2. par, dva človeka: usamljeni parovi zarobljenika šetali su po krugu
3. par, dva predmeta, dve živali: par čizama; par rukavica; pauci imaju četiri para nogu; par pilića; par golubova, mužjak i ženka
4. par: ti nisi moj par ti mi nisi enak; par nepar soda in liha dvojica; igrati par nepar
Zadetki iskanja
- pároma pril. u parovima, po dva i dva, po dvojica, po dvoje
- ràzdvojen -a -o
1. razdvojen, razdeljen na dva dela
2. ločen - razdvòjiti ràzdvojīm
I.
1. razdvojiti, razdeliti na dva dela
2. ločiti: ostaću ti vjerna dok nas lopata ne razdvoji
II. razdvojiti se ločiti se: muž i žena su se razdvojili - rázor i razòr -óra razor, brazda između dva ogona: iti po -u
- rèvān -ána m (t.) turška nosilnica, ki so jo nosili štirje možje ali dva konja: u prozorje on podiže Zlatu, ne u revan već na konja vrana
- sàmtrećī -ā -ē eden in še dva: vojvoda otplovi lađom samtreći
- skȅrepiti -īm zvezati dva čolna: skerepiti dva čamca; skerepiti čamce za pravljenje pontonskog mosta, gl. kerep
- sodopŕst -a -o sa dva papka, takoprst
- spároma pril. po parovima, par po par, dva po dva, dvojica po dvojica, dvoje po dvoje: iti sparoma; voziti se sparoma
- spréga ž
1. sprega: sprega dveh konj
2. motka koja povezuje dva dijela, dela mehanizma, dvije, dve ručice: dvofazna sprega
3. konjugacija, sprega, sprezanje, mijenjanje, menjanje glagola po licima i vremenima - sráslica ž
1. zraslina, zaraslina
2. dva zrasla sadeža - sràšljika ž dva zrasla sadeža
- stràšljika ž dva povezana snopa lanu
- ščepèc -pca (čəp) m čup, čupak, količina koliko se između dva, tri prsta odjednom uzme, zahvati, priza: ščepec soli, tobaka pri nosljanju; ščepec čaja; ščepec resnice
malo istine; biti za ščepec pametnejši
biti malo pametniji - štéfan m dvolitrenjak, boca od dvije litre, od dva litra
- tándem m (engl. tandem < lat. ) tandem, bicikl sa dva guvernala, vozilo u koje su upregnuta dva konja, jedan iza drugoga, nekoliko motora na istoj osovini, sprega, ortakluk
- tílburi -ja m (engl. Tilbury) tilberi, jednopreg sa dva točka
- tȉtrati -ām
I.
1. tresti se, nihati, vibrirati: kad god titra neko tijelo, nastaje zvuk
2. ekspr. igrati: osmijeh, osmeh mu je titrao na tvrdom licu
3. plapolati: plamen titra
II. titrati se
1. dva kamenčka, dve jabolki ali kaka druga predmeta metati kvišku in ju izmenoma prestrezati v roke: djevojke se titraju jabukama
2. ekspr. poigravati se, šale uganjati s kom, norčevati se iz koga: ja je uvredio, titrao se s njom kao sa svakom iz sela
3. tresti se: njeno telo se titralo i brektalo u samom odelu - trabákul i trabákula ž (it. trabaccolo) trabakul, teretni obalni jedrenjak sa dva jarbola