Franja

Zadetki iskanja

  • ȉme ȉmena s, mn. imèna, rod. iménā, daj. imènima
    1. ime: kako je vaše ime?; znati koga po imenu; pozajmiti na bratovo ime; ja čestitam u svoje i u ime razreda, svojih drugova; uhapsiti u -zakona; vlastito, opće, opšte ime lastno, občno ime; isprebijati koga na mrtvo ime pretepsti koga kot vola; krsno ime = krsna slava; kršteno ime krstno ime; neka bude, za ime božje naj bo v božjem imenu
    2. piimek: porodično ime
    3. ime, sloves: steći lijepo ime
    4. račun: uzeti novac na ime plate
    5. ne znati krsna imena čemu ne se znajti v situaciji, ne razumeti
  • indìvīn, indìvin prisl. (it. indovino) dial. negotovo: čovjek ne vidi ništa pred sobom te srlja onako na indivin drvi v negotovo; hajduci otvore vatru, pucajući na indivin, jer je potjernike zaklanjala šuma, te ih nisu mogli vidjeti; okrenu tamo pravce po -u streljali su na slepo, v negotovo, obrnejo se tja naravnost na slepo, na negotovo
  • isèliti ìselīm (se) izseliti (se): nacisti su nasilno iselili čitavu oblast uz Savu; iseliti se iz kuće, on je iselio on se je izselil
  • iskobéčiti iskòbečīm (se) gl. izbečiti (se)
  • ȉsplaka ž izplaka: izliti -u u kanal; isplaka pri bušenju z bentonitom pomešana voda, ki se uporablja pri vrtanju
  • ispokòjiti ispòkojīm
    1. poživiti: dodite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas ispokojiti
    2. okrepiti, potešiti: kuma smrt polazila je i svoga kuma, i kod njega bi bila ugošćena i ispokojena; tu ćeš se ispokojiti tu se boš spočil
  • isprásiti ìsprāsīm
    I. povreči: ove su prasce te krmače isprasile
    II. isprasiti se povreči, imeti mlade: popraviti oboriće da se suprasne krmače isprase; krmača se drugi put isprasila svinja se je drugič oprasila
  • ȉsprāvno prisl. pravilno: ja mislim da je to potpuno ispravno; on se drži ispravno drži se pokonci
  • isprèpadati -ām
    1. prestrašiti: isprepadati redom sve ljude na ulici
    2. isprepadati se prestrašiti se: od ovakvih priča čovjek se isprepada
  • ìspuznuti -nēm zdrkniti: nešto ispuznu iz džepa; ispuznuli su konci iz njegovih ruku; uvijek mu se nešto ispuzne vedno se mu kaj izmuzne
  • ìstiskati -ām iztisniti, izriniti: istiskati koga iz kuće; umjeti i od najsiromašnijega svoj novac istiskati dnevno se može 2000 komada opeke istiskati dnevno se v modelu odtisne dva tisoč kosov opeke
  • istjerívati istjèrujēm (ijek.), isterívati istèrujēm (ek.) izganjati: istjerivati pravdu pravdati se; klin se klinom istjeruje klin se s klinom izbija
  • ìsūti ȉspēm, vel. ȉspi, aor. ìsuh ȉsū, izsuti, izliti: isuti pijesak; isuti mlijeko; isule mu se kraste po licu naredile so se mu kraste po obrazu; isuti riječi; isuti srce biti zgovoren, biti odkrit
  • išáret m (t. išaret, ar.) dial.
    1. kretnja, gib: kazao mu -om
    2. slutnja, znamenje: i kako ga ugledah, dođe mi neki išaret; veliki i strašni -i pokazaće se pred kijamet velika znamenja se bodo pokazala pred sodnim dnevom
  • iščitávati iščìtāvām
    1. prebirati, brati: iščitavao je sve novine, ne bi li u njima našao i svoje ime
    2. brati: kako se iz pisma iščitava kakor se v pismu bere
  • ìščukati -ām izbiti: iščukati čep iz bačve, eksere čekićem; iščukati vodenički kamen; konoplja se meće u trlicu da se iščuka da se otre, otare
  • ìšćil m (t. iškil, ar.) dial.
    1. kakšen predmet, kapa, nogavica ali podobno, pod katerim je v družabni igri skrit prstan: ne diraj kapu, to je moj išćil ne dotikaj se kape, pod njo je skrit (tudi skriti) prstan
    2. skriti prstan
    3. želja, namen: kako je došla meni u pohode, pa joj išćil kolo poigrati; išćil mu ja njegov ne begenišem ne maram tega, kar on hoče, želi
  • ȉvičiti -īm
    1. obrobljati: vrbe su ivičile obalu; severna Srbija iviči se sa Srpsko-Madžarskom nizijom severno Srbijo obroblja Srbsko-Madžarska nižina; iznad šume, kojom se iviči vidokrug, uzdiže se oblak nad gozdom, ki obroblja obzorje, se vzdiguje oblak
    2. robiti: ivičiti znači savijati malo kraj i šiti ga da se ne izvuku konci
  • iza predl. z rod.
    1. izza: iza mojih leđa izza mojega hrbta, za mojim hrbtom; iza grma skoči zec izza grma je skočil zajec
    2. za: ići iza pluga iti za plugom; tu se nešto radi iza zavjese za zaveso; samo iza dobroga konja diže se prašina; iza tog nemira osjeća se neizvjesnost za tem nemirom se čuti negotovost
    3. po: iza sjednice; iza večere
  • izàvreti izàvrīm
    1. zavreti: stavi se meso kuvat zajedno i gleda se, kako će izavreti, pa se onda nadolije vode kakor hitro zavre, se zalije
    2. privreti (na dan, iz zemlje, iz oči): voda je izavrela svom snagom iz zemlje; težak bol savlada me te sjedoh i ručicama stiskoh ubijeni prst, a suze izavreše; kosovske pesme izavrele su iz srca celoga naroda