zvȁti zòvēm, oni zòvu, zòvi, zvâh zvâ, zvȁo zvála
I.
1. klicati: zvati koga u kuću, koga na sud, koga po imenu
2. vabiti: zvati koga na svadbu
II. zvati se imenovati se, pisati se: kako se zoveš
Zadetki iskanja
- zvíjati -am
I.
1. svijati: zvijati papir, perilo, šibo
2. savijati: zvijati roke, perilo, papir; zvijati se pred kom
3. previjati: zvijati se od bolečin, kot črv; zvijati se od smeha
4. potok se zvija
potok vijuga
II. zvijati se
1. vrdati, izmicati: zvijati se v zadregi, v stiski, v precepu
2. izvitoperavati se: deska se zvija; v. i izvijati - zvírav -a -o koji se nepristojno proteže: zvirav otrok
- zvjȅrati -ām (ijek.), zvȅrati -ām (ek.)
1. plašno se ozirati: zvjerati na sve strane
2. zijati, zijala prodajati - zvléči zvlečem, zvleci -ite, zvlekel -kla
I. svući, dovući: vse je zvlekla domov
II. zvleči se
1. provući se: zvleči se skozi ograjo, skozi žico
2. vukući se skupiti: megle so se zvlekle okoli vrha - zvodenéti -im
1. razvodniti se: kri zvodeni
2. obljutaviti: roman proti koncu zvodeni - žȁcati -ām
I.
1. pikati, zbadati, bosti
2. jezičkati, z jezikom migati: zmija žaca
II. žacati se
1. pikati se, zbadati se
2. bati se, plašiti se, ženirati se: on se ne žaca upotrijebiti najpodlija sredstva - žȁcnuti -nēm
I. pičiti, zbosti
II. žacnuti se trzniti se, ustrašiti se: na ovu primjedbu ja sam se malo žacnuo u srcu - žȁgriti -īm
I.
1. svetlo gledati: nemirnim očima žagrio je oko sebe
2. peči mlado koruzo: žagriti kukuruz
3. peči: koprive me žagrile
II. žagriti se svetiti se, goreti: njeni se obrazi žagre; sunce se žagri na visini - žȁliti -īm
I.
1. žalovati: žaliti za kim, za svojom srećom, zbog čega
2. pomilovati: žaliti koga; svi je žale jer joj je muž pijanac
3. kesati se, biti žal: ja ne žalim što sam pare potrošio za dobru stvar
4. ne se strašiti: ja ne žalim ni truda ni troška za stvar naše zajednice
5. prizanašati komu: žaliti koga; kapitalističke gazde nisu žalile svojih radnika
II. žaliti se pritoževati se; žaliti se na koga, na svoje zdravlje, protiv odluke vlasti - žalostíti -im, žalosti -ite, žalostil -a
I. žalostiti: žalostiti koga s čim
II. žalostiti se nad kom rastuživati se nad kim - žandàruša ž slabš. ženska, ki se druži z orožniki, žandarji
- žȁvka ž dial. meh, usnjena torba, v kateri se hrani vrhnje, kajmak
- ždrepčànīk -íka m (ijek., ek.) branovlek, prečka, za katero se pripnejo štrange
- žebljaríja ž poduzeće, preduzeće gdje se kuju čavli, ekseri
- žebljárna ž ekserana, radionica gdje se izrađuju čavli, ekseri
- železárništvo s nau̯ka, industrija koja se bavi preradom željeza, gvožđa
- žêljen -ljna -o i željèn i želján -ljna -o, komp. bolj željen i željnejši
1. željan, koji želi: otroci so -i vsega, kar na sejmu vidijo
2. željan, koji se želi: biti željen miru, krvi; te nisem nič željen; -o čakati
željno očekivati; -o pričakovan gost - žèniti žȅnīm
I. ženiti: otac ženi sina; ja ovu djevojku ne mogu ženiti; kaišem, prutom koga ženiti tepsti koga
II. ženiti se ženiti se: ženi se covjek i dva i tri puta; ženi se medvjed sonce sije, dežek gre; davoli se žene hudo neurje razsaja; ženiti se oko vrbe, pod vrbom začeti živeti na koruzi; ženiti se na ženu poleg prve vzeti drugo ženo (musl.); u društvu se i kaluder ženi v družbi človek marsikaj naredi, česar drugače ne bi - ževèljati -ām dial. majati se, racati: krupna domaćica ževelja ulicom