Franja

vȑdati -ām
1. migati: ruke mu vrdaju, a u prstu nema snage; vidim mu glavu bez kape, koja vrdaše nad mnogim fesovima
2. motati se: momak odavno vrda oko nje
3. sem ter tja kolovratiti: vrda po dvorištu tamo amo
4. izmikati se, izogibati se: on vrda da ga lopta ne pogodi; vrdaj s puta, ide baba ljuta
5. omahovati: vrdati i krivudati u politici
6. biti nezvest: žena mu vrda
7. odlašati, zavlačevati: sad mi je jasno zašto vi vrdate s proševinom moje svastike

vȑdnuti -nēm
1. pomigniti: vrdnuti komu očima
2. izogniti se, zmigniti: da ona ne vrdnu glavom, pogodila bi je posred temena
3. skočiti na stran: medvjed vrdne nastranu; vrdnuti razgovorom na drugu stranu pogovor speljati na drugo stran, na drug predmet

vréči vržem, vizi ite, vrgel -gla, vržen -a
1. baciti: vreči kamen v vodo, klobuk na tla; vreči komu kamen v glavo; vreči se na koga s polenom v roki
baciti se na koga s cjepanicom (ce-) u ruci; vreči se na koga s polenom
baciti se na koga cjepanicom; vreči sidro
baciti kotvu; vreči kaj v staro šaro
baciti što u staro gvožde; vreči puško v koruzo
baciti pušku u trnje
2. oboriti: vreči dijaka pri izpitu; vino ga je vrglo
vino ga je oborilo; vreči koga s konja
3. odbaciti: vreči kaj od sebe
4. izbaciti: vreči koga iz šole, iz hiše, na cesto
5. svrgnuti: vreči koga s prestola
6. baciti, tresnuti: vreči koga ob tla
7. skresati: vreči komu resnico v obraz
skresati komu istinu u lice
8. vrći se, umetnuti se na koga: vrgel se je po očetu; vreči se na študij
baciti se, dati se na studij; vreči kaj nase
u hitnji, u žurbi što baciti na sebe, upola se obući; vreči karte
odigrati igru kartama; kar vrglo ga je, ko je to slišal
prosto je skočio kad je to čuo; posestvo bo malo vrglo
posjed (-sed) je slabo unosan

vrȅvati -ām
1. motati se v gneči: nemoj vrevati, nećeš time ništa postići
2. hrumeti, delati hrup: ništa ne rade, nego po ulicama vrevaju

vȑgnuti -nēm
I.
1. vreči: vrgnuti koga na tla, zločinca u tamnicu
2. nadeti: vrgnuti luđačku, luđačku košulju na koga nadeti komu; vrgnuti sindžir na lava
3. mahniti, zamahniti: dželat vrže, odsiječe mu glavu
4. odriniti: vrgnuti nešto na stranu
II. vrgnuti se
1. vreči se po kom: on se vrgao na oca
2. oditi med: vrgnuti se u hajduke

vrijèža ž (ijek.), vréža ž (ek.)
1. plazeče se steblo: tikve se sade oko plotova da bi im vriježa išla u visinu
2. rod, rodbinska veja: vriježa iste zadruge zakorijeni se na drugom kraju

vrínjenec -nca m
1. onaj koji se ugurao
2. ubačeni

vrísnuti vrîsnēm
1. zakričati, krikniti: vrisnuti od bola, od straha
2. zarezgetati: vrisnu konj
3. zacviliti, zaškripati, zažvižgati, počiti, ostro se oglasiti: vrisnu puška počila je puška; u istom času vrisnuše partizanske zbrojovke; od onoga jutra kada je voz vrisnuo od tistega jutra, ko je vlak zažvižgal, zapiskal; tada vrisnu fabrička sirena; u sobici vrisnu zvonce

vríštati -īm
1. kričati: vrištati od bola, od straha; dijete, vrišti
2. vriskati: vrišti od zadovoljstva i previja se od smijeha
3. rezgetati: što nam vrišti Damjanov zelenko
4. ekspr. žvižgati: napolju je vrištao vjetar
5. ekspr. pokati, regljati: mitraljez vrišti već od jutra
6. cvrčati: vrišti užareno ugljevlje kad pada u vodu
7. škripati: vrište brodovi na rijeci
8. grmeti, bobneti, razlegati se: gromovi vrište

vŕljati vr̂ljām
1. potikati se: ovaj dečko jednako vrlja po selu
2. bloditi, tavati: po ovim ćorbudžacima vrlja izgubljena ljudska duša
3. izmikati se: vrljati pred sudom
4. biti nestanoviten: vrijeme vrlja
5. teptati: vrljati travu, žito

vȑljkati -ām potikati se: voli da vrljka po seoskim sokacima

vrlúdati vr̀lūdām
1. bloditi, kolovratiti: vrludam tijesnim ulicama grada
2. opotekati se: nisam ni išao kako treba već sam vrludao
3. potikati se po svetu: kao prosjak vrluda po svijetu
4. viti se: preko brda vrludao je uzan put

vrníla ž i vrnílo s ljesa u ogradi koja se sama zatvara

vŕnuti vr̂nēm
I.
1. vrniti: vrnuti dug
2. obrniti: vrnuti natrag glavu
II. vrnuti se vrniti se: vrnuti se na predašnje mjesto, u stara vremena

vr̀stati -ām
I.
1. postavljati v vrste: vrstati vojnike
2. razvrščati: vrstati gradivo
3. uvrščati: ovu knjigu vrstamo u najbolja naša dostignuća
II. vrstati se
1. postavljati se v vrste
2. razvrščati se
3. uvrščati se: on se vrsta među najbolje pedagoge

vŕšiti vr̂šīm
I.
1. opravljati: vršiti službu; on svoje poslove vrši na zadovoljstvo čitavog društva: popis stanovništva vrše posebni popisivači; vršiti eksperimente na bolesnicima; vršiti veliku, malu nuždu
2. vršiti pritisak pritiskati; vršiti dužnost direktora nadomestovati direktorja, opravljati ravnateljske posle; vršiti nadzor nadzorovati
II. vršiti se dogajati se, goditi se: to se vrši pred očima naroda; neka se vrši sudbina naj se zgodi, kar je namenjeno

vr̀šljati -ām
1. motati se, motoviliti se: moj muž već nešto vršlja po kući
2. delati po svoji glavi: je li to politika kad svaki vršlja kako hoće
3. nasilno se vesti, biti nasilen: u ovim selima vršljali su četnici; vršljati trnje nad nečijom glavom, nad nekim samovoljno in objestno ravnati s kom

vȑšnīk m lončen ali kovinski pokrov, s katerim se prekrije kruh pri peki

vr̀tāljka ž
1. vrtavka, naprava, ki se vrti: šojka čeprka po krleci, vrti -u
2. propelerjev krak
3. zool. vrtnik, Hyppolais icterina

vȑtati vȑćēm
I.
1. vračati: ako želiš sina svoga živa vidjeti, vrći me na mjesto oklen si me doveo
2. vračati: ima sa sobom dva sinovca, te mu vrću po planini ovce
II. vrtati se vračati se: vrćući se u kafanu, naiđe na svog milog mačka