Franja

vójštiti vȏjštīm vojskovati se: vojštiti na koga, za slobodu

vȍjvoditi -īm
I.
1. imenovati koga za vojvoda
2. vojvodovati, biti za vojvoda: za tvoje odsutnosti ja ću vojvoditi
II. vojvoditi se
1. imeti se za vojvoda
2. ekspr. delati se važnega, napihovati se

vòljeti vȍlīm (ijek.), vòleti vȍlīm (ek.)
I.
1. ljubiti: voljeti koga, roditelje, život, djevojku, umjetnost, šah
2. raje imeti: volim tebi dati nego uzalud upropastiti; on najviše voli čitati vijesti sa bojišta; ona najvoli da je sama najraje vidi, da je sama
3. toga bih voljela vidjeti koji bi se usudio da mi kaže tega bi rada videla, ki bi se mi drznil reči
II. voljeti se ljubiti se: sinovi i kćeri, braća i sestre, sve se to voli uzajamno po krvi

vȍzak -ska -o vôzen, ki dobro vozi, s čimer se dobro vozi: vozak konj; -a kola; vozak čamac, brod

vozáriti -i
I. vozariti, voziti, obavljati prevoze: vozariti med Ljubljano in Kranjem
II. vozariti se vozakati se: celo popoldne se vozariti s kolesom

vózati vôzām
I.
1. voziti: vozati gospodu na komisije; vozati auto, kola
2. ekspr. ravnati s kom po mili volji: on je mek čovjek, pa ga vozaju i obrću kako hoće
II. vozati se voziti se

vòziti vȍzīm, vȍžāh vȍžāše, vȍžen -a,
I.
1. voziti: voziti koga, što; vozi desno!; voziti uz obalu; auto je vozio sam domaćin; pilot vozi avion
2. veslati: veslači odmjereno voze
3. nositi: Sava vozi drvlje i kamenje
4. teči: po sredini varoši vozi i gudi Lašva
5. gibati: listovi su bili širom otvoreni svakome ko je mogao samo perom voziti
6. peljati: voziti koga kući
II. voziti se
1. voziti se: vozila se po moru galija
2. peljati se: bolje je ciganski se voziti nego pješke ići

vozíti vozim, vozi -ite, vozil -ila
I.
1. voziti: voziti voz, avto; voziti kolo
voziti bicikl; naš šofer odlično vozi; voziti gnoj na njivo; vlak vozi z veliko brzino
voz vozi velikom brzinom
2. voziti, saobraćati: na progi Beograd-Zagreb vozi veliko vlakov
3. s svojim šefom dobro vozi
sa svojim šefom dobro izlazi na kraj; pogosto vozi barko
često tumara pijan ulicom; pav vozi kočijo
paun se šepuri
II. voziti se voziti se: voziti se z avionom
voziti se avionom

vpérek -rka m uperak, uvrćen kraj konca koji se udijeva (-de-) u iglu

vpraševáti -újem upitivati, raspitivati se, postavljati pitanja: hodil je med ljudstvom in vpraševal po ljudskih pesmih
putovao je po narodu te se raspitivao za narodne pjesme (pe-)

vračálka (uk) ž dirka kojom se vraća valjak, taster povratnik

vrȁćalac -aoca m
1. vračnik: biti rđav vraćalac
2. kdor se vrne s poti, z dela: selu se bližio smijeh i govor vraćalaca, kosaca i žetelaca

vràtati -ām dial.
1. izgubiti se: jedna mi ovca vratala, pa idem da je potražim
2. v kletvici zlomiti si vrat: vratao da bog da!

vràtati -ām dial.
1. onesvestiti se, omedleti (od omotne ljuljke)
2. onesveščati se: kad u pšenice ima vrata, onda se od takve pogače vrata

vrátiti vrâtīm, vráti; vrátih vrâtī; vrâćen
I.
1. vrniti: vratiti novac, posjetu, posetu, k svijesti, k svesti, u život; vratiti životu vrniti življenju; vratiti žao za gore povrniti hudo s hudim; vratiti žao za sramotu; vratiti milo za drago, šilo za ognjilo
2. odvrniti, odgovoriti: vratiti koga s puta
II. vratiti se
1. vrniti se: vratiti se kući, s puta, na isti predmet; vratiti se prvim vlakom vrniti se s prvim vlakom; vratiti se prvom prilikom vrniti se ob prvi priložnosti
2. vratiti se k sebi zbuditi se iz nezavesti

vratolòmiti -īm
I.
1. brezglavo hoditi
2. drveti v pogubo
II. vratolomiti se
1. hoditi po kraju, kjer ni poti
2. ekspr. mučiti se

vȑcati -ām
I.
1. pršeti: varnice vrcaju na sve strane
2. brizgati, vreti: krv mu vrca iz rane
3. vreti: suze joj vrcaju iz očiju
4. vrcati očima svetlo gledati; Andrija je vrcao očima
5. točiti: vrcati med
II. vrcati se živahno, nemirno se premikati, migati: ribice se vrcaju

vȑckati -ām
I.
1. migati: jaganjac vrcka repom; ne mogu ga brijati, sve vrcka, bojim se da ću ga posjeći
2. skakati sem ter tja, zvitorepiti: poče da mi priča, ali čim vidjeh da vrcka, ja pobjegoh
3. pršeti: varnice vrckaju od gvožđa kad se kuje
4. zvijati se, vrteti se: umjela je da vrcka oko starca i pameti mu zavrne
II. vrckati se
1. zvijati se v pasu, z zadnjico: igračica se vrcka u ritmu; vrckati se pred ogledalom; vrckati se u hodu
2. nemirno se premikati: golubovi počnu da se vrckaju
3. vrteti se: vrckati se kao vreteno
4. motoviliti se: što se ovuda vrckaš

vȑcnuti -nēm
I.
1. brizgniti: suze mu vrcnuše na oči
2. švigniti: varnica vrcnu ispod kopita
3. migniti: vrcnuti repom
II. vrcnuti se
1. trzniti se: on se odjedanput vrcnu
2. vrniti se: vrcnuti se u sobu

vrdalàma m
1. kdor se izmika delu, dolžnosti, zmuznè, zabušant
2. neiskren, nezanesljiv omahljivec: to je demagog i vrdalama