Franja

Zadetki iskanja

  • svúći svúčem, oni svúku, svúkoh svûče, svûkao svúkla, svúčen
    I.
    1. sleči: svući odijelo; zmija je svukla košuljicu kača je odložila svoj lev
    2. zvleči: svući drva niz planinu
    3. sneti: svući prsten s prsta
    4. potegniti za seboj: svući u blato
    II. svući se sleči se
  • tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
    I.
    1. tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
    2. poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
    3. gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
    4. gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
    5. siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
    6. preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
    7. prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
    8. preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
    9. siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
    10. uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
    11. nabijati: tjerati obruč na bačvu
    12. nesti: ova puška daleko tjera
    13. tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
    II. tjerati se
    1. goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
    2. tiščati (na stran): tjera me napolje
    3. poditi se: tjeraše se po polju široku
    4. izbijati se: klin se klinom tjera
    5. on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi
  • ùhvatiti -īm
    I.
    1. ujeti: uhvatiti zločinca, pticu u zamku, koga za ruku; mačka uhvati miša; uhvatiti koga na ljepak, koga u laži
    2. zalotiti: majka ga je uhvatila medu mangupima
    3. prijeti: uhvatiti koga pod ruku, djevojku oko pasa, preko struka; uhvatio me grč; testera, pila je uhvatila
    4. zateti: na putu nas je uhvatio mrak; noć me uhvatila nadomak grada
    5. odkriti, priti na sled: policija je uhvatila lažni novac
    6. prijeti (se): malter neće da uhvati; uhvatilo ga vino
    7. pograbiti: uhvatiti koga za kosu, za bradu, za oružje
    8. presenetiti, zalotiti: uhvatiti zločinca na djelu, u kradi
    9. spreleteti: uhvati me strah, groznica
    10. ujeti v pero, opaziti: Nušić ima dar da uhvati smešno oko sebe i da ga naslika
    11. vpreči: uhvatiti konje u kola
    12. uhvatilo ga vino vino mu je stopilo v glavo; uhvati ga nesvijest omedlel je; uhvatiti račun priti na svoj račun; uhvatiti korijena, korena zakoreniniti se; uhvatiti vjeru s kim dati komu moško besedo; uhvatiti maglu = uhvatiti čistinu pobegniti; uhvatilo ga je sunce prijelo se ga je sonce; uhvatiti put po varoši napotiti se po mestu; uhvatiti pravac stanica napotiti se proti postaji
    II. uhvatiti se
    1. ujeti se
    2. prijeti se: uhvatiti za podršku, za stvarne dokaze
    3. oprijeti se: uhvatiti se nekog posla
    4. narediti se: uhvati se led na vodi, vrhnje, kajmak na mlijeku; uhvatio se mrak
    5. uhvatiti se kome za skut zgrabiti se komu za krilo; uhvatiti se za trbuh od smijeha; uhvatiti se kome srca prirasti komu k srcu; uhvatilo ga u krstima prijelo ga je v križu, začelo ga je trgati v križu; uhvatiti se u koštac s kim spoprijeti se s kom; uhvatiti se u kolo vstopiti se v kolo; uhvatilo se sunce mrknilo je sonce
  • zàklopac -pca m
    1. pokrov: zaklopac sanduka, kutije, kovčega
    2. pokrovka: svakom loncu biti zaklopac vsepovsod vtikati svoj nos
  • žȗč žȕci ž, mest. u žùči, orod. žȕči in žûčju
    1. žolč: izliti svoju žuč izpihati si jezo; iskaliti, prosuti žuč na koga stresti svoj srd na koga; i u buhe žuč ima tudi neznaten človek se lahko razjezi
    2. žolčnik: to mu je podražilo žuč
    3. žuč od zemlje bot. zlati grmiček, tavžentroža, Centaurium