Franja

Zadetki iskanja

  • nàvjesiti -īm (ijek.), nàvesiti -īm (ek.) obesiti nad, pristaviti: navjesiti kotao na vatru; navjesiti ručak
  • oblúčac -čca m, òblučac -čca m locen nad otroško posteljico, zibelko, da ne pade otroku odeja na glavo
  • okésiti se òkēsīm se zarežati nad kom, na koga: okesiti se na koga
  • òknara ž stolp nad rudniškim jaškom
  • pȁla ž (lat. pala)
    1. pokrov keliha (katol.): -om pokriti kalež
    2. kovinska plošča z reljefi, na prednji strani oltarja, slika nad oltarno menzo
  • plȉskati -ām metati se nad vodo: u jezeru pliskale su ribe
  • postùpača ž, postùpaonica ž, postupaònica ž pogača, ki jo lomijo otroku nad glavo, ko shodi; kdor odlomi kos pogače, zbeži, da bi otrok bil urnih nog
  • sjȅđa ž (ijek.), sȅđa ž (ek.) ribiška kolibica ali oder nad vodo, od koder ribič lovi, tudi z ostmi
  • srúčiti srûčīm
    I.
    1. zliti: sručiti vodu u lonac; sručio mu je cio kotao vode na glavu
    2. vreči: u kositreni tanjur sruči deset dukata
    3. ekspr. zvrniti, popiti: sručio je litar, litru vina
    4. iztresti jezo: sve je na mene sručio
    II. sručiti se
    1. usuti se: kamenje se sručilo niz padinu; sve se nesreće sručile na mene; kiša se sručila na zemlju; neprijateljska vojska se sručila u dolinu
    2. znesti se nad kom: sručiti se na koga
  • špán m (madž. ispan < sla. župan) špan, nastojnik nad kmetovima u feudalno doba
  • tàvērnīk m zgod. v hrv.-ogrski drž. skupnosti visok dvorni dostojanstvenik, ki je skrbel za kraljeve dohodke in vodil nadzorstvo nad kraljevskimi mesti
  • tímpanon m
    1. timpanon, polukružna udubina nad prozorima ili vratima crkvenih zgrada; trokutni zabat na pročelju ili začelju antičkog hrama
    2. bubna opna, bubnjić u uhu
  • tȉtla ž (lat. titula) titla, v starih grafijah znamenje nad besedo, kjer je črka (tudi več črk) izpuščena; a sada ni title više sedaj pa da mi besedice ne črhneš
  • trèma ž (gr. trema)
    1. trema, znamenje dve točki nad črko e: poëta
    2. vrzel med sekalcema
  • ugnetávati -am ugnjetavati, činiti nasilje nad kim
  • vèrižnjača ž drog, na katerem vise verige nad ognjiščem, prim. veriga
  • vèruga ž
    1. veriga nad ognjiščem: nad ognjište se spuštaju -e
    2. verižni vez: košulja je izvezena na -e
  • volár -ja m
    1. volar, govedar
    2. u feudalnoj Hrvatskoj dvorni dostojanstvenik koji je vršio nadzor nad kraljevim govedima
  • zagovoríti -im, zagovori -ite, zagovoril -ila
    I.
    1. obajati, izvršiti nad nekom bajanje radi otklanjanja bolesti, nesreće
    2. poklopiti: dobro je zagovorila svojega nasprotnika
    II. zagovoriti se pogriješiti, pogrešiti u govoru, odati se: zagovoril se je
    riječ, reč mu se izmakla
  • zgledováti se -ujem se
    1. ugledati se na koga: zgledovati se po kom
    2. zgražati se, skandalizirati se nad kim: nad njenim vedenjem se je vse mesto zgledovalo