-
prepečátiti -im prepečatiti, staviti drugi žig, drugi štambilj: prepečatiti potni list
-
preskòčkē prisl.
1. skokoma: preskočke pregaziti
2. tu pa tam: iz razgovora je preskočke neke riječi čula
3. vsak drugi dan: groznica me hvata preskočke
-
prȅzdān prisl. vsak drugi dan: kokoš nosi prezdan
-
prèzdanica ž
1. med. mrzlica, ki se ponavlja vsak drugi dan
2. kokoš, ki znese vsak drugi dan
-
prȉjeko (ijek.), prêko (ek.) prisl.
1. čez, tam čez, na drugi strani: oni žive sada tamo prijeko od nas
2. nujno, neobhodno: ovo je prijeko potrebno
-
prijémati -am i -mljem
1. hvatati: prijemati kaj z roko
hvatati što rukom: prijemati s kleščami, z rokavicami; riba prijema
2. ščepati: prijemati koga za roko
3. mašati se: prijemati za orožje
mašati se za oružje
4. laćati se, prihvaćati se, prihvatati se: prijemati za delo
5. zahvaćati, zahvatati, hvatati jedan u drugi zub: zobje na kolesu dobro prijemajo; spanec me prijemlje
hvata me san
6. hvatati korijena, korena, primati se: sadike se prijemajo; cepi se prijemajo; rja se prijema železa
rđa se hvata gvožđa
7. oštro postupati prema komu: ostro prijemati koga
-
primérnik m komparativ, drugi stupanj, drugi stepen
-
rodílnik m genitiv, drugi padež
-
róžiti rôžīm
1. doneti: i gajde rože
2. peti drugi glas: ja vodim, a on roži
3. biti hud na koga: maćeha roži na mene
-
sekúnda ž (lat. secunda)
1. sekunda, časak, sekund: oglasiti se vsako -o; amper-sekunda
2. sekunda, drugi glas: mala sekunda
3. sekunda, drugi razred
-
selàmluk m (t. selâmlyk, ar.)
1. sprejemnica za goste (v muslim. hiši)
2. moški oddelek muslimanske hiše
3. dnevna soba
4. vojaški pozdrav pri paradi ali drugi slavnosti
-
sôcijus m (lat. socius) socius, drugi sedež na kolesu, motornem kolesu
-
sòpredlagátelj m supredlagač, drugi predlagač
-
sòpredsédnik m supredsjednik, drugi predsjednik (-se-)
-
sòprispévek -vka m prilog uz drugi iznos
-
sòprosílec -lca (u̯c) m drugi molilac
-
sȕkljūč m rezervni ključ, drugi ključ (če ima ključavnica dva ključa)
-
svínjkati -am igrati se "svinjke", jedan od igrača pokušava drvenu lopticu "svinjku" utjerati u rupu, a drugi igrači ga pri tome sprečavaju
-
tèrkija ž (t. terki)
1. konjenikova prtljaga, plašč, odeja, ipd., zvita in privezana k sedelnemu glaviču, tudi jermenje, s katerim je prtljaga privezana: svi su bili u potpunoj opremi, sa kabanicama u terkiji; cela oprema na kulašu beše gospodska, i sedlo, i uzde i terkije
2. del stare ženske noše, štirje ozki jermenčki kot del pasu, na jermenčkih so se nosili nož zaklepček, ključi in drugi predmeti vsakdanje uporabe
3. jermenček na opanku: s opanka visio mu komadić terkije
-
tóplar -ja m (austr. Doppler) razg. drugi potplat, đon, pendže