Franja

pȕcati -ām
1. pokati: bombe pucaju; pucati od smijeha; drvo puca od zime; ekspr. jede da sve puca je požrešno; puca mi srce za kim poka mi srce za kom; puca mi prsluk gl. prsluk
2. streljati: pucati na zeca; pucati na gol
3. svitati (se): zora puca, bit će dana
4. svetlikati se: puca mi pred očima
5. meriti, ciljati: ovaj puca na visoke položaje; ovim je riječima na mene pucao
6. pucati u vjetar delati kaj brezsmiselnega, nekoristnega

púćiti pûćīm
I. šobiti: pućiti usne, usta
II. pućiti se
1. zmrdovati se
2. kujati se

puhtéti -ím dizati se, udarati, biti: para puhti iz kotla; vročina puhti od peči; smrad puhti iz jame

pȕknuti -nēm
1. počiti: pukla je puška; puknuti puškom; to je da čovjek pukne; puknuti od smijeha, od bijesa, od zavisti, od zlobe
2. ustreliti: puknuti iz puške, iz topa
3. napočiti: pukla je zora, svjetlost
4. pokazati se: divna panorama bješe pukla pred nama
5. zasvetiti se: puklo mi je pred očima
6. raznesti se: pukao je glas
7. splavati po vodi: puče mi 1000 dinara
8. tu će mi grob puknuti tu bo moj grob
9. kud puklo da puklo naj se zgodi, kar hoče; puče tikva konec je prijateljstva

pulíti i púliti -im
I.
1. čupati: puliti travo, nitke, lase, perje
2. vaditi: puliti repo
3. čerupati: puliti kokoš
II. puliti se čupati se, čerupati se: puliti se za lase

pȕniti -īm
I.
1. polniti: puniti bure, bačvu; publika puni kazalište, pozorište; puniti crijevo sjeckanim mesom: puniti glavu učenošću
2. nabijati: puniti pušku mecima
3. gatiti: puniti ptice
4. uživati ob pogledu: beg je gledao i punio oči
II. puniti se
1. polniti se: oči mu se pune suzama
2. naraščati: mjesec se puni
3. pridobivati: puniti se parama

pȕnje s dial. vino, ki se daje v cerkev in s katerim se ob krstni slavi vstaja: iznesoše punje i svijeće

pûnjka ž dial. zanka, petlja, za katero se zapne gumb

pȕstimicē, pȕstimičkē prisl. obračaje se v zraku kot krepelec: baciti pustimice; najposlije su se Turci tako blizu bili prikučili k srpskim šančevima da su se batinama pustimice mogli tući

pústiti pȕstīm
I.
1. pustiti: pustiti koga kući; pustiti neka ide kako ide
2. pustiti: pustiti kome krv; pustiti vjetar, vjetrove
3. izpustiti: pustiti što iz ruke, koga iz tamnice
4. pustiti, zapustiti: pustiti ženu
5. prepustiti: pustiti koga sudbini, koga niz vodu, koga da ga mutna voda nosi
6. pripustiti: pustiti koga pred sebe
7. izdati: pustiti proglas, pamflet protiv koga
8. sprožiti: pustiti strijelu
9. pognati: pustiti korijen zakoreniniti se
10. objaviti: pustiti u svijet
11. pustiti dušu izpustiti dušo, umreti
II. pustiti se
1. pustiti se
2. spustiti se: pustiti se čamcem niz vodu; pustiti se strujom, maticom

pùšljiv -a -o kadeč se: -e crne kuće od čatme

pȕšničār m kdor se ukvarja s sušenjem mesa, sadja itd.

pȕzati pȕžēm
I. plaziti se: mala djeca pužu
II. puzati se plezati: puzati se uz drvo

puzèčkē, puzèčki prisl. plazeč se po vseh štirih: ići puzečke; stolu se približio puzečke

púziti -īm
1. plaziti se: dijete puzi po podu; bršljan puzi po zidu; sluga puzi pred gospodarem
2. polzeti
3. kožuh puzi kožuh se goli

rabàdžisati -išēm, rȁbadžovati -ujēm baviti se s prevozništvom

rabíti rabim, rabi -ite, rabil -ila i rábiti -im
I.
1. upotrebljavati, primjenjivati (-me-) što, služiti se čime: rabiti nož, pamet
2. biti u upotrebi, upotrebljavati se: slama rabi za nastil
3. služiti: noge mi slabo rabijo
4. trebati: rabil bi konja, pa ga nimam
II. rabiti se
1. trošiti se: mehka kreda se hitro rabi
2. upotrebljavati se: prislov se rabi tudi kot predlog; to se več ne rabi
to je izašlo iz upotrebe

racáti -ám gegati se, gegicati se: male debeluške so počasi racale po cesti

ráčiti rȃčīm
I.
1. hoteti, želeti: ako on rači doći
2. izvoliti, blagovoliti: da gospodin rači ući u moj dom
II. račiti se ljubiti se, hoteti se, račiti se: ne rači mi se jesti

ráčiti -im
I. izvoljeti, blagovoljeti, blagoizvoljeti (-le-); naj gospod rači vstopiti v mojo skromno hišico
II. račiti se račiti se, biti po volji, sviđati se: nič se mi ne rači
ništa mi se ne da; ne rači mi se jesti
ne jede mi se