-
bȉnāran -rna -o (lat. binarius) binaren, iz dveh enot: -a nomenklatura; -e zvijezde; -i sistem
-
bináren -rna -o (lat. bini) binaran, dvojni, dvostruk
-
bíncati -am ritati se: konj se binca
-
bíncelj -clja m v. bicelj
-
bȋnda ž (n. Binde) nizko pog.
1. povoj
2. pas
3. vložek: binda za menstruaciju
-
bíngelj -glja (e) m ono što visi, što se klati: bingelj pri uri
-
bíngeljc (ə) m ono što visi, što se klati, što njiše: oder je okrašen z lampijončki, pisanimi -i in zastavicami
-
bíngeljček -čka (ə) m demin. od bingelj: lestenec s steklenimi -i
-
bingljáti -am
1. klatiti se viseći: medalje mu bingljajo na prsih; noge mu bingljajo z voza
klate se noge koje mu vise sa kola
2. biti obješen, visjeti, visiti, njihati se: bingljati na veji; ta bo še bingljal
-
bìnija ž (t. bini)
1. gl. dovratak
2. gl. prečka na unutrašnjoj strani vrata
-
bȉnjadžija m, bȉnjedžija m (t. binidži) dober jezdec
-
bìnjāk -áka m, bìnjek m (t. binek) jahalni konj
-
binjàktāš -áša m, binjèktāš -áša m (t. binek, tašy) kamen, s katerega jezdec zajaše konja
-
bìnjīš -íša m (t. biniš) suknen plašč s krznom
-
bínkošten -tna -o duhovski: -a nedelja; -i prazniki
-
bínkošti -i ž mn. (stvnj. fimfchustim < gr. pentekoste) Duhovi, Trojice, Trojaci
-
bínkoštnica ž dijal. v. potonika
-
binókel -kla (fr. binocle) binokl
-
binòkl m (fr. binocle) binokel
-
bìnōm -óma m (lat. bis, nomen) binom, dvočlenik