Franja

bȉjel bijèla bijèlo (ijek.) gl. bio in bijeli

bijèlac -lca m (ijek.), bélac -lca m (ek.)
1. belec, belokožec
2. konj belec
3. zool. belin: kupusni, glogov bijelac
4. beljak: bijelac u jajetu
5. bela odeja
6. predmet bele barve (denar ipd.)
7. ekspr. pravoslavni posvetni duhovnik, katoliški duhovnik, redovnik z belo kuto, dominikanec

bȉjelī -ā -ō (ijek.), bêlī -ā -ō (ek.) beli: -o mlijeko; noć nam dođe sa Vuka jednoga, danak bijeli braćo, sa drugoga; -a blitva bot. bela pesa; -a breberina bot. podlesna vetrnica, mimica; -a ćuba bot. meduljevina, dobrovita, dobrika; -a djeteljina, detelina bot. bela detelja; -a gorušica bot. bela gorčica; -a imela bot. bela omela; -a joha bot. bela jelša; -a kominika bot. mejičnik; -a lipa bot. srebrna lipa; -a perunika bot. florentinska perunika; -a rada bot. navadna pasja kamilica; -a repa bot. repa; -a topola bot. beli topol; -a vrba bot. bela vrba; bijeli bor bot. rdeči bor; bijeli dud bot. bela murva; bijeli gavez bot. navadni gabez; bijeli glog bot. beli trn; bijeli grab bot. beli gaber; bijeli jasen bot. veliki jesen; bijeli lom bot. togi srobot; bijeli luk bot. česen; bijeli rogoz bot. širokolistni rogoz; bijeli sljez, slez bot. navadni slez; bijeli šeboj bot. beli šeboj, zimska levkoja: bijeli tetrljan bot. navadni somrak; bijeli bun bot. bunika; bijeli cvijet, cvet med. belo perilo; -o drvo bot. brogovita; -o roblje; Bijela kuća u Washingtonu; -a kosa pod stare dane; bijeli ugljen vodna moč za pogon elektrarn; -a vrana bela vrana, izjema, redkost; -o vino; Bijelo, Belo more Belo morje; -e plesti obsedeti, ostati samica; biti na -om hljebu biti pred justifikacijo; crno na -o črno na belem, pismeno; čuvati -e pare za crne dane varčevati, štediti za čas pomanjkanja; u po -a dana sredi dneva, ob belem dnevu; ne reći ni -e ni crne ne črhniti ne bele ne črne

bijèliti bȉjelīm (ijek.), béliti bêlīm (ek.)
1. beliti: bijeliti platno; godine bijele kosu; bijeliti kuću krečom; mjesec je bijelio lišće
2. dial. ličkati, kožuhati: bijeliti kukuruz
3. lupiti, beliti: bijeliti jabuku, bukvu
4. ekspr. umivati: bijeliti lice, noge
5. ne bijeliti zuba ne črhniti besedice
6. beliti, belo barvati: djevojka se bijeli da bi bila ljepša

bȉjelj m (ijek.), bêlj m (ek.) volnena odeja: noge pružaj dokle bijelj zapovijeda

bijèljēnje s (ijek.), béljēnje s (ek.)
1. beljenje: bijeljenje platna, kuće
2. dial. ličkanje, kožuhanje: bijeljenje kukuruza
3. lupljenje, beljenje: bijeljenje jabuke, bukve
4. ekspr. umivanje
5. beljenje, barvanje: bijeljenje lica

bijèljeti -līm (ijek.), béleti -līm (ek.)
I.
1. beleti, postajati bel: srž grančica počela je bijeljeti
2. siveti: kosa joj poče bijeljeti
3. zora bijeli dani se
4. bledeti: tekstil bijeli na suncu
II. bijeljeti se
1. beliti se: što se bijeli u gori zelenoj?
2. svetiti se: vani se još bijeli dan; nebo se bijeli nad nama; sve u stanu se bijeli od čistoće

bȉjeljka ž (ijek.), bêljka ž (ek.) zool. zelenika, Alburnus alburnus

bȉjelka ž (ijek.), bêlka ž (ek.)
1. ljubk. svetlolaso dekle
2. bela domača žival (krava, kobila, mačka, psica, kokoš ipd.)
3. zool. mestna lastovka
4. zool. belka, snežni jereb
5. zool. pisanka, belka, Alburnus bipunctatus

bȉjelo (ijek.), bêlo (ek.) prisl. belo: bijelo gledati

bijèlo-cr̀ven -èna -èno (ijek.), bélo-cr̀ven -èna -èno (ek.) belo-rdeč: bijelo-crvena zastava

bijelocr̀ven -èna -o (ijek.), belocr̀ven -èna -o (ek.) belo rdeč: bijelocrvena, belocrvena boja, nijansa

bijèlonja m (ijek.), bélonja m (ek.) beli vol

bȉjelō pránje s (ijek.), bêlō pránje s (ek.) med. belo perilo

bijèlōst ž (ijek.), bélōst ž (ek.) belost, belina: bijelost snijega

bìjen -èna -o tepen

bijenâle -l m (it. biennale) bienale: bijenale u Veneciji

bìjēnīj -ija m, bìjēnijum m (lat. bi, annus) bienij

bȉjes m, mest. u bijèsu, u bȉjesu, mn. bȉjesi, bjȅsovi (ijek.), bês m, mest. u bésu, u bêsu, mn. bêsi, bȅsovi (ek.)
1. bes, togota, srd: u meni sve ključa od -a
2. hudobni duh: u čovjeka je ušao, opsjeo ga bijes da ga muči; bijes se uvlači, u narodnom vjerovanju, u čovjeka ili životinju; tjeranje -a vrši se vračanjem, bajanjem, magijom
3. besnost, neutešno hrepenenje, strast: bijes za trošenjem, za čitanjem
4. nagon, instinkt: životinjski bjesovi u čovjeku
5. moč, življenjska moč: zdrava mlada žena u najboljem bijesu
6. nasilnost, objestnost, prešernost: čitava su sela bježala ispred turskoga -a i zuluma; ovakav bijes kod mladih ljudi je za kažnjavanje
7. bijes bi ga znao vrag si ga vedi; gdje do -a ovaj ne traži pomoć kje pri vragu ta ne išče pomoči; izliti = iskaliti svoj bijes nad kim stresti jezo na kom, nad kom

bijèsan -sna -o, dol. bȉjesnī -ā -ō, komp. bjȅšnjī -ā -ē (ijek.), bésan -sna -o, dol. bêsnī -ā -ō, komp. bȅšnjī -ā -ē (ek.)
1. besen, togoten, srdit: svađali su se pa je bijesan izišao iz sobe
2. stekel: bijesan pas
3. obseden: Isusa sretoše dva bijesna
4. strasten, divji: -i, ludi poljupci
5. instinktiven, nagonski
6. močan, krepak, poln življenja: -a nevjesta; oženih dva ponejaka sinovca, a dovedoh im dvije -e nevjeste; raste trava na zavojke kao dojke -e djevojke
7. nasilen, objesten, prešeren: bijesan momak; stiže četa -ih Bosanaca
8. divji: bijesan na lijepe, lepe žene