-
bètula ž (it. bettola) dial. krčma
-
bétva ž
1. stabljika: kratka betva vijolice
2. trošica, mrvica, trina: betva moke
-
bétve s v. betva
-
bétvece s v. betvica
-
bétvica ž
1. stabljičica
2. v. betva
3. betvica hrane, zapravil je vse do zadnje -e pročerdao je sve do posljednje (-sle-) parice; niti za -o ni boljši
nimalo nije bolji
-
beúkati bèūčēm mukati: čuj kako tele beuče
-
beùljica ž gl. belvica 2.
-
bèv interj. podražava pasji lavež: ni rekel ne bev ne mev
nije ni beknuo, ne pisnu ni jedne riječi (re-)
-
bèvānda ž (it. bevanda)
1. bevanda, z vodo mešano vino
2. pijača, ki jo izprešajo iz vinskih tropin, na katerih je prevrela sladkorna raztopina
-
bevánda ž (it. bevanda)
1. bevanda, dobivena izluživanjem komine vodom, činger
2. vino pomiješano (-me-) s vodom
-
bèvk bevka i bévk -a m pojedini glas kad pas kevće, škamuće, štekće: pasji bevk
-
bévkanje s kevtanje, škamutanje, štektanje: bevkanje kužka
-
bévkati -am i bévčem kevtati, škamutati, štektati
-
bévsk interj. podražava pasji lavež
-
bèvsk bevska i bévsk -a m v. bevk: pes je zalajal samo enkrat; bevsk mu je zastal v grlu
-
bevskáč m pas koji kevće, škamuće, štekće
-
bévskanje s kevtanje, škamutanje, štektanje: hripavo bevskanje psa; lisičje bevskanje
-
bévskati -am
1. kevtati, škamutati, štektati: pes, ščene bevska; lisica bevska vso noč; mitraljezi so bevskali nekje daleč
2. osorno razgovarati, govoriti s kim, nabrecivati se na koga: kar naprej bevska name; ukazovati z bevskajočim glasom
-
bévskniti -em
1. zakevtati, škamutnuti: ščene je bevsknilo
2. nabrecnuti se na koga: mož je bevsknil na ženo
-
bèvūt -úta m, bèūt -úta m (t. bihud, perz.) nezavest, omamljenost: pasti u bevut = doći u bevut omedleti