Franja

Zadetki iskanja

  • obŕnuti òbr̄nēm
    I.
    1. obrniti: obrnuti list u knjizi, konja, ključ u bravi, glavu, čašu vina
    2. obrniti se: ja sam išao dalje, a on je kući obrnuo
    3. spremeniti: Turska je obrnula politiku svoju
    4. ekspr. pridobiti na svojo stran: on je obrnuo svijet na svoju stranu
    5. nastati: kad obrnu treće ljeto, nakanih se i otidoh
    II. obrnuti se
    1. obrniti se: sad se sve na dobro obrnulo
    2. ozreti se
  • obròniti òbronīm
    I.
    1. podreti: obroniti zid
    2. obliti: niz obraz ga suze obroniše
    II. obroniti se
    1. skotaliti se: sa vrleti obroni se kamen
    2. sesuti se: obronila se zemlja
  • obronjávati -rònjāvām
    I. podirati
    II. obronjavati se
    1. sesedati se
    2. kotaliti se: jer se stalno kamenje obronjava
  • obŕšiti òbr̄šīm
    I.
    1. končati: obršiti posao
    2. slabo končati: on se umetnuo na pokojnoga strica i obršiće kao on
    II. obršiti se končati se
  • òbrtati òbrćēm
    I.
    1. obračati: obrtati ražanj; obrtati komu leda; obrtati glavu; obrtati plašt, kabanicu prema vjetru obračati plašč po vetru
    2. ravnati: on bi htio vladiku kojim bi mogao obrtati po svojoj volji; učitelj je ljepo obrtao sa mnom
    3. vrteti: mek je i dobar, pa ga obrću kako hoće
    4. spravljati v promet, uporabljati: obrtati godišnje deset milijardi; oni brzo obrću novac koji primaju od roditelja
    5. ekspr. navijati: obrtati koga oko maloga prsta
    II. obrtati se
    1. obračati se
    2. vrteti se: otkako se svijet obrće
    3. poče mu se svijest, svest obrtati začelo se mu je vrteti v glavi, omedlel je, onesvestil se je
  • òbrukati -ām
    I. osramotiti, dati koga ljudem v zobe: što me obruka, nesrećni sine!; to ga je obrukalo pred narodom
    II. obrukati se osramotiti se, dati se ljudem v zobe
  • obrúniti òbrūnīm
    I. otresti, osuti: vjetar obruni cvijetak s drveta
    II. obruniti se osuti se: kad mu se zemlja obruni ispod prsta, suva i topla kao pepeo, on je baci
  • obrusíti i obrúsiti -im
    1. obrusiti, izbrusiti, uglačati brušenjem: obrusiti kamen, železo
    2. otesati, naučiti koga pristojnom vladanju: obrusiti koga
    3. obrusiti si noge premoriti se od hodanja
  • òbrušiti -īm
    I.
    1. vreči, pognati: neprijatelj je obrušio na nas svu svoju silu
    2. podreti: obrušiti plafon hale
    II. obrušiti se vreči se, pognati se, usuti se: na nas se sada obrušiše sve slobodne neprijateljske baterije
  • obrúžiti òbrūžīm
    I.
    1. ogrditi: to čuvstvo obružilo je njeno lice
    2. osramotiti: obruži mu curetina kuću
    II. obružiti se
    1. ogrditi se
    2. osramotiti se
  • obružívati obrùžujēm
    I.
    1. grditi
    2. sramotiti
    II. obruživati se
    1. grditi se
    2. sramotiti se
  • obsedéti -im
    1. ostati sjedeći, sedeći: obsedeti pri pozdravljanju; obsedeti na robu postelje; vsi so odšli, samo on je obsedel v sobi
    2. ostati, zadržati se, zasjesti, zasesti: nikjer ni dolgo obsedel; hči mu je obsedela
    kći mu je ostala usidjelica, usedelica; obsedelje v tretjem razredu
    dotjerao je jedva do trećeg razreda
  • obsénčnik m ukrasni obručić, kolutić koji se nosio na sljepočnicama (slep-)
  • obstáti obstojim, obstoj -te, obstal -a
    1. postojati, opstojati, egzistirati: za to obstoje dokazi; odkar svet obstoji
    2. sastojati se: vse njegovo imetje obstoji iz najskromnejših predmetov
  • obstáti obstanem i obstojim, obsani -ite i obstoj -te, obstal -ala
    1. stati, zaustaviti se: ura je obstala, ura obstane, obstoji, če je ne naviješ
    2. obstati, izdržati: pri tem gospodarju nikdo ne obstane; kdo bo obstal v teh razmerah
    3. biti postojan: ta barva obstane
    4. stati, zastati: obstati na mestu; tu obstoj
    5. obstati: sum je obstal na njej
  • obstekléti -im
    1. v. obstekleneti: oči so mu obsteklele
    2. ukočiti se, zapanjiti se, slediti se: obstekleti od začudenja
  • obúći obúćēm oni obúkū, obúci, obúkoh ȍbūče, òbūkao obúkla
    I.
    1. obleči: obući nove haljine, radničko odijelo, kaput
    2. obuti: obući cipele, čizme, papuče
    3. ekspr. obući mantiju obleči talar, kuto
    II. obući se
    1. obleči se
    2. ekspr. ozeleneti: šuma se već sva obukla
    3. ekspr. preobleči se, obleči redovno obleko
  • obùhvatiti -īm
    I.
    1. obseči: obuhvatiti rukama drvo
    2. objeti: seljaci obuhvatiše protu oko pasa
    3. obkoliti: neprijatelj pokušava da obuhvati naše položaje
    4. zajeti: njenu dušu obuhvati turobnost
    5. dojeti: obuhvatiti punu sliku svega
    II. obuhvatiti se objeti se
  • obunàcati -ām (trž. abonazar) dial. umiriti se (morje)
  • obùrvati -ām
    I.
    1. razdejati, podreti: oburvati tursku džamiju
    2. potreti: žalost ga oburvala
    II. oburvati se podreti se