Franja

obvúći obvúčēm, obvúci, obvúkoh ȍbvūčē, òbvūkao obvúkla potegniti naokrog, uokviriti: obvući crvenom olovkom dio teksta; crnim kolutima obvučene oči

omedášiti omèdāšīm, omèditi òmedīm omejiti, potegniti mejo, postaviti mejnike, mejnik

òtpušiti -īm
1. malo pokaditi, potegniti par dimov: otpuši nekoliko dimova, pa ostavi cigaru na brvno kraj sebe
2. ekspr. popihati jo: pokupio papuče, pa brže od zeca, otpuši ulicom

podvúći podvúčēm, oni podvúkū, podvúci, podvúkoh pȍdvūče, pòdvūkao podvúkla, podvúčen -a
I.
1. potegniti pod, poriniti pod: podvući sanduk pod krevet
2. spodviti: podvući rep
3. podčrtati: podvući najvažnije riječi u tekstu
4. poudariti, naglasiti: podvući glavnu misao
5. ekspr. podvući pod koga meku postelju prilizniti se komu
6. povesiti: podvući pogled povesiti oči
II. podvući se zlesti: podvući se kome pod kožu

poutégnuti -ùtēgnēm precej potegniti, nategniti; djevojka poutegla dekle je v letih; poutegla djevojka priletno dekle

provúći -vúčēm
I.
1. vdeti: provući konac kroz ušicu
2. prevleči
3. potegniti skozi
II. provući se
1. potegniti se skozi: provući se kroz mrežu
2. prebiti se: provući se na ispitu, kroz život

skȕpiti -īm
I.
1. zbrati: skupiti novac, građu za knjigu, vojsku pod zastavu, u cjelinu
2. zviti: skupiti jedra
3. namrščiti: skupiti obrve
4. vkup potegniti: ova mi je kruška skupila usta
5. skupiti pamet zbrati se; skupiti sve niti znati o čem vse potrebno; skupiti kraj s krajem uskladiči svoje gmotno stanje; skupiti gaće dobro se pripraviti
II. skupiti se
1. zbrati se
2. uskočiti se: pri pranju se platno skupilo
3. skrčiti se: mišići se skupili
4. zviti se: skupiti se u klupko

svúći svúčem, oni svúku, svúkoh svûče, svûkao svúkla, svúčen
I.
1. sleči: svući odijelo; zmija je svukla košuljicu kača je odložila svoj lev
2. zvleči: svući drva niz planinu
3. sneti: svući prsten s prsta
4. potegniti za seboj: svući u blato
II. svući se sleči se

uvr̀tložiti -īm potegniti v vrtinec: čovječanstvo mora da uništi i uvrtloži težu tmine

uvúći uvúčēm, oni uvúkū, uvúci, uvúkoh ȕvūče, ùvūkao uvúkla, uvúčen -a
I.
1. potegniti v: uvući kanap u otvor, vesla u čamac, dim u sebe, koga u vrtlog
2. vtakniti: uvući ključ u bravu
3. skriti: mačka je uvukla kandže, puž uvuče rogove
4. pritegniti, vmešati: uvući koga u prljave poslove, koga u razgovor
5. upeljati, uvesti: uvući koga u borbu, u posao
6. vdeti: uvući konac u iglu
7. uvući jezik umolkniti; uvući dušu u se umakniti se, distancirati se
II. uvući se
1. zlesti: kradljivac se kroz prozor uvukao u kuću
2. ekspr. prisliniti se, prismoliti se: uvući se kod koga; uvući se kome pod kožu prilizniti se komu

uzvúći uzvúčēm, uzvúci, uzvúkoh ȕzvūče, ùzvūkao uzvúkla, uzvúčen potegniti navzgor

zakósiti zàkōsīm poševno postaviti, nagniti, poševno potegniti: zakošena mazalica, zakošena linija

zatutúljiti -tùtūljīm (se)
I. zaviti, zamotati, zahomotati: čim malo jače zahladni, videćete kod nas i staro i mlado zatutuljeno u debele vunene mahrame i šalove; osnovni ton predložene rezolucije je neiskren i zatutuljen
II. zatutuljiti se potegniti se vase, pretrgati stik z drugimi: pa dabome, kad si se ti zatutuljio pa ne umeš da makneš, a što ti ne bi bio poslanik

brȉtva ž
1. žepni nož zaklepček: rezati zalogaje hleba malom -om po seljačkom običaju
2. britev: brijati -om; obrijati koga bez -e ogoljufati, prevarati koga, potegniti; klanjati se kao britva globoko se priklanjati

cûg m (n. Zug) nizko pog.
1. vlak: stigao je cug na stanicu
2. vod, vojaški oddelek
3. prepih: u sobi se osjeća cug; zbog onih cugova ti si se razboleo
4. poteza u šahu
5. imati dugačak cug krepko potegniti, globoko pogledati v kozarec

čarlàma ž (t.)
1. sleparija, potegavščina: udariti kome -u potegniti koga, izigrati koga
2. vrsta ljudskega plesa, skladba za ta ples

čikàrma ž (t. čykarma): izvaditi komu -u, iznijeti, izneti komu -u razjeziti koga, potegniti koga

hàsura ž (t. hasyr, ar.) rogoža, rogožina: izvući kome -u potegniti koga, prevarati koga

krâj krȁja m, mest. u kràju, mn. krȁjevi
1. kraj: rodni kraj; manji i veći krajevi u našoj zemlji; guske se sele u topliji kraj; očaran romantikom -a
2. pokrajina: pasivni, primorski, beskišni krajevi
3. obrežje, obala, kopno: hvali more, drž se -a; srećno stići na kraj
4. konec: pred kraj godine; na kraju godine; slijediti, slediti do na kraj svijeta, sveta; s -a na kraj; izvući tanji kraj potegniti tanjši konec, skupiti jo; okrenuti deblji kraj uporabiti ostrejše ukrepe; ići, dolaziti -u približevati se koncu; ići do -a u nekoj stvari iti do konca v neki zadevi; na -u krajeva navsezadnje; izići s kim na kraj srečno končati s kom, premagati koga
5. krajevina: on zadigne krajeve od habita i zadene ih o pojas
6. kraj, dežela, domovina: ići u stari kraj, vratiti se u stari kraj

sàsūti sȁspēm, sàspi, sȁsūt -a
1. sesuti: sasuti pijesak u jamu; sasuti kome prah u oči nasuti komu prahu v oči, potegniti koga; sasuti vatru na koga ozmerjati koga
2. zliti: sasuti u čašu; sasuti kome pun lonac vode na glavu
3. izprazniti: sasuti čašu za čašom
4. zbiti: sasuti komu zobe