-
gròh groha m petr. tuf, kamen pršinac: bazaltni groh
-
ȉvičnjāk m obcestni kamen
-
jàkint m (gr. hyakinthos) min. hijacint, poldragi kamen oranžne barve: prsten s -om
-
kálavec -vca m min. kalav kamen, lisnik, spat
-
kaméja ž (fr. camèe) kameja, izvajan dragi kamen s ispupčenom figurom
-
kamènčina ž, kamènčura ž velik kamen
-
kamènina ž
1. velik, težak kamen: zavitla onu okruglu -u od dvadeset oka i daleko je odbaci
2. kamenina, fajansa: u otmenim kućama jelo se iz posuda od -e
-
kȁmeniti -īm
I. ekspr. spreminjati v kamen: preplašen i zimljiv šapat kamenio je žene
II. kameniti se spreminjati se v kamen, postajati trd ko kamen: kameniti se od čuda, od straha
-
kȁmeno prisl. kot kamen: kameno sjedi i gleda
-
kamníti -im kameniti, pretvarati u kamen: strah je kamnil ljudi
-
kamotòčan -čna -o ki dolbe kamen: -a spužva ž zool. zavrtača, Cliona celata
-
kantón m (fr. canton)
1. kanton, administrativna jedinica: švicarski kanton
2. kilometarski kamen kraj puta
-
kilométrnik m kilometarski kamen, kilometarnik
-
klesánec -nca m kamen klesanac
-
klesáti klešem, kleši -ite, klesal -ala klesati, dlijetom (dle-) obrađivati kamen: klesati kamen
-
kȍlobrān m obcestni kamen, konfin: na -u zasjeo pješak, putnik
-
konfín m (it. confine)
1. konfin, kamen međaš, granični kamen
2. kamen ivičnjak
-
kopìtnjača ž dial. mejnik, mejni kamen med dvema vasema, z vklesanim znamenjem križa in (ali) kopita
-
kôtlovec -vca m kotlovac, kazanski kamen: ob stenah kotla se nabira kotlovec
-
kràkalo s
1. ekspr. človekova noga: drhtao je i grleno hukao u ruku topćući svojim krivim krakalima
2. dial. prehod čez reko, kjer skačeš s kamna na kamen