-
tahikàrdija ž (gr. kardia) med. tahikardija, hitro utripanje srca
-
tr̂kom (psla.) v teku, na hitro, površno: nije to trkom učinjeno, nego nakon dugog razmišljanja
-
upàljiv -a -o
1. vnetljiv
2. strasten, ki se hitro vname
-
vȁrak -rka -o ki se hitro skuha: varak pasulj, krompir
-
zbùnljiv -a -o ki se hitro zbega: prvi trenutak ljudi su -i dok se ne priberu
-
dȅvēt štev. devet; on ni pet ni devet, nego zapali iz pištolja on pa je precej, ne bodi len, ustrelil s pištolo; pet za devet dati nekome prevarati, ukaniti koga; pet na devet v naglici, na hitro; knjigu sam pet za devet pročitao, pa je vratio; kod njega nema pet na devet on ne pozna šale
-
dròbiti -īm
I.
1. drobiti: drobiti kolače u bijelu kavu, u belu kafu; drobiti teškim čekićem kamen; vojska drobi sve pred sobom; drobiti misao
2. čenčati, drobiti: pričaj što ozbiljno, a nemoj drobiti
3. lomiti, slabo govoriti tuji jezik: ona drobi malko slovenski
4. tiktakati: satovi tuckaju i drobe
5. drobiti kao jare na lupatak hitro in nerazunzljivo govoriti; drobiti ćoravoj kvočki delati nekaj nesmiselnega
II. drobiti se drobiti se; drobljeni ili sitni koks
-
hódati hôdām hoditi: hodati pješice, pešice; čulo se kako obojica hodaju ubrzano slišalo se je, kako oba pospešeno korakata: šetalica je brzo hodala nihalo je hitro nihalo
-
izàvreti izàvrīm
1. zavreti: stavi se meso kuvat zajedno i gleda se, kako će izavreti, pa se onda nadolije vode kakor hitro zavre, se zalije
2. privreti (na dan, iz zemlje, iz oči): voda je izavrela svom snagom iz zemlje; težak bol savlada me te sjedoh i ručicama stiskoh ubijeni prst, a suze izavreše; kosovske pesme izavrele su iz srca celoga naroda
-
lȉpovina ž lipovina: propasti kao svrdao u -u kmalu, hitro priti na nič
-
mlàdati -ām celiti se: rane mladaju nazdravo rane se hitro celijo
-
natakáriti -tàkārīm
1. natakniti (slabo, kar ne spada na to mesto): natakariti naočare
2. natakariti se na hitro se obleči, nametati cunje nase
-
nȅspor -a -o
1. nepočasen, hiter
2. nespor hljeb kruh, ki hitro gre; -e cipele, čevlji, ki se hitro trgajo
-
rúka ž, daj. rúci, tož. rûku, mn. rȗke, rod. rùku
1. roka: gvozdena ruka = jaka ruka = čvrsta ruka; pružiti komu -u u pomoć; dići -u na koga; raditi nešto na svoju -u; pustiti komu slobodne -e; biti čija desna ruka; imati što pri ruci; biti srećne -e; biti čistih ruku; crtati slobodnom -om; voditi dijete za -u; držati konce u svojim rukama imeti niti v svojih rokah; imati koga u rukama; imati pune -e posla; ići komu na -e, na -u pomagati komu; dok bi -om o -u zelo hitro, kaj kmalu; uraditi nešto na brzu -u narediti nekaj v naglici, zelo hitro; polaziti, poći za -om posrečiti se, uspeti; imati prljave -e; primiti koga raširenih ruku sprejeti koga z odprtimi rokami; ruka ruku mije, a lice obadvije; molim, -u na srce; s -e mi je spotoma mi je, priročno mi je
2. vrsta: ima tu knjigu od svake -e
3. način: u neku -u ima pravo
4. u najmanju -u vsaj
-
stôg stòga m kopica, stog: stog žita, slame, sijena; svugdje oko sela vidiš stogove sijena; bježati preko -a i sloga bežati kar se da hitro
-
zabàglati -ām, zabàgljati -ām dati (v, notri): zabaglati prst u usta; zabagljao je čibučić čim je ispao iz pelena je že imel pipo v ustih, kakor hitro je zlezel iz plenic