Franja

míljeti mílīm (ijek.), míleti mílīm (ek.)
1. mrgoleti
2. lesti: puž mili po zemlji
3. počasi minevati, počasi se premikati: vrijeme sporo mili; preko mosta mile kola
4. gomazeti: tijelom mu mili osjećaj miline i toplote

mȉlovati mȉlujēm
I.
1. ljubkovati, božati: milovati koga po licu, po kosi
2. ljubiti, rad imeti: milovati koga
II. milovati se ljubiti se: oni se strasno miluju

mȉmogrēdan -dna -o ki se spotoma primeri: ovo mora biti zadnji njihov sastanak, osim sasvim slučajnih i mimogrednih

mimògredica ž redko dogodek, ki se spotoma primeri: to su prigodne -e intuitivnog saznanja duše

mimoíći mimòīdēm in mimòīđēm, mimoíđi, mimoìšao -ìšla
I.
1. iti mimo, pasirati: mimoići kuću iti mimo hiše; ova čaša neće te mimoići ta kelih ne bo šel mimo tebe
2. prezreti, obiti: on nas ne može mimoići
3. ne izpolniti: oni su mimoišli svoje obećanje
II. mimoići se
1. srečati se: ne možemo se mimoići na uzanoj stazi
2. križati se: naša su se pisma mimoišla

mimoìlaziti -īm
I. hoditi mimo
II. mimoilaziti se
1. srečavati se
2. križati se

minévati -am
1. prolaziti: čas hitro mineva
2. svršavati se: dan je že mineval, ko ste prišli; nevihta mineva
oluja prestaje; ko sonce posije, rosa mineva
rosa nestaje; rože že minevajo
cvijeće prestaje da cvjeta

miníti minem
1. proći, minuti: od takrat je minilo leto dni; polnoč je že minila; vojna je minila
rat je prošao; bolečina bo kmalu minila
bol će skoro prestati; slaba volja ga je minila; dobra volja ga ni nikoli minila
dobra volja nikad ga nije napustila, nikad nije izgubio dobru volju; ga bo že minilo
proći će mu i to
2. umrijeti (-re-): miniti od lakote
3. propasti, istrošiti se: leseni pod bo kmalu minil

mínuti mînēm
I.
1. miniti: podne je minulo; minuo je rok
2. nehati: čekamo dok kiša mine
3. oditi, iti mimo: neka me ovo zlo mine
4. oditi: ona minu u polje Kosovo
5. minulo je mene svako dobro zame je sreča minila, moja sreča je minila
II. minuti se
1. srečati se: na uzanom putu teško se mogu dvoja kola minuti
2. iti mimo: ako se sretnu, minu se kao tuđi
3. opraviti: i bez toga bi se moglo minuti

miràščija m, miràždžija m
1. dedič
2. dial. mož, ki se priženi: čoveka koji dođe ženi u kuću i na imanje zovu ovde različito: pripuz, uljez, miraždžija

míriti mîrīm
I.
1. miriti, pomirjevati: miriti neprijatelje; miriti dijete; majka doji svoje čedo, miri ga i uspavljuje
2. poteševati: miriti glad, žeđ
II. miriti se
1. pomirjevati se, ponujati si roke v spravo: dolaze starci i mire se
2. sprijaznjevati se: teško se mirimo sa stvarnošću

mirotòčiv -a -o mirotočen, iz katerega se cedi mira: -o drvo; -a ikona

miròvati mìrujēm
1. mirovati: komunisti ne miruju; strasna krv nikada ne miruje
2. ekspr. biti, nahajati se: posle ih čuva zajedno sa novcem u kaci punoj pšenice što miruje u sobi do mazge

mȉsliti -īm, mȉšljāh -āše, mȉšljen -a
I.
1. misliti: misliti na koga, o čemu, što; ja mislim sutra otputovati
2. misliti, meniti: šta mislite o tome
3. želeti, hoteti: neka se posrame oni koji nam zlo misle ki nam želijo hudo
II. misliti se
1. misliti se: nema tu šta da se misli
2. skrbeti, misliti: ja se za sve to mislim
3. razmišljati: vazda se ti misliš o drugim ljudima

mizariti -im biti stolar, raditi kao stolar, baviti se stolarskim zanatom

mjȅriti -īm (ijek.), mȅriti -īm (ek.)
I.
1. meriti: mjeriti metrom dužinu; mjeriti pritisak, puls, temperaturu; oštrim okom mjeriti čovjeka pred sobom; mjeriti puškom
2. tehtati: mjeriti teret, riječi
II. mjeriti se
1. meriti se: s tobom se nitko ne može mjeriti
2. tehtati se

mjèsiv -ā -ō (ijek.), m mèsiv -a -o (ek.) mesilen, ki se da mesti

mjȅstimičan -čna -o (ijek.), mȅstimičan -čna -o (ek.) ki se najde tu pa tam: -e omaške se opraštaju

mjèšaonica ž, mješaònica ž (ijek.), mèšaonica ž, mešaònica ž (ek.) mesilnica, prostor, kjer se mesi

mláčiti mlâčīm, mláči, mlȃčāh -āše, mláčēći, mlâčen -a
I. ogrevati do mlačnosti: sunce mlači zračna strujanja
II. mlačiti se ogrevati se do mlačnosti, postajati mlačen: limunada se u čašama mlači