Franja

vȉrīz m vrsta otroške igre, podobna "svinjko biti": igrati se -a

viséti visim, visi -ite, visel -ela
1. visiti, visjeti: zastava visi na drogu
zastava visi na koplju; ob strani mu meč mu visi meč
o boku mu visi mač veje visijo čez plot
grane vise preko plota; preko tarabe; življenje mu visi na niti
život mu visi o koncu; obleka visi na njem; nekaj visi v zraku
2. lebdjeti (-de-): postovka visi v zraku
klikavac lebdi u vazduhu; nad goro visi oblak
3. visiti, zadržavati se: zmeraj visi pri sosedovem dekletu
4. visiti, biti nagnut, naheren: svet, cesta visi, voz visi na eno stran
5. visiti, ne biti riješen, rešen: igra še visi; vreme visi
vrijeme se ne mijenja; visi bolj na stricu kot na očetu
više voli strica nego oca

vísiti vîsīm
I.
1. višati, zviševati: visiti ruku, poreze
2. povzdigovati: vrlina te iznad sviju visi
II. visiti se vzdigovati se, dvigati se v višino, biti visok, poganjati se v višavo: tri jablana tu se vise: ali nada sve što krš ovu kiti, krst je časni što se nad njom visi

vlàdičiti -īm
I. posvečevati za vladika
II. vladičiti se biti posvečen za vladika

vȍjvoditi -īm
I.
1. imenovati koga za vojvoda
2. vojvodovati, biti za vojvoda: za tvoje odsutnosti ja ću vojvoditi
II. vojvoditi se
1. imeti se za vojvoda
2. ekspr. delati se važnega, napihovati se

vȍjvodovati -ujēm vojvodovati, biti vojvoda

vòlīj (vòlijī) vòlijā vòlijē (v zvezi z glagolom biti) rajši biti, rajši videti, rajši imeti, rajši narediti itd. volij sam da mi moja zemlja krv popije nego tuđa raje vidim, da domača zemlja popije mojo kri kot pa tuja; ja sam volij izgubiti glavu nego odustati od toga; majka je volija dati sve nego dijete

vratáriti vràtārīm
1. vratariti, biti za vratarja
2. venomer hoditi ven in notri: boli ga stomak pa je svu noć vratario i izlazio

vȑdati -ām
1. migati: ruke mu vrdaju, a u prstu nema snage; vidim mu glavu bez kape, koja vrdaše nad mnogim fesovima
2. motati se: momak odavno vrda oko nje
3. sem ter tja kolovratiti: vrda po dvorištu tamo amo
4. izmikati se, izogibati se: on vrda da ga lopta ne pogodi; vrdaj s puta, ide baba ljuta
5. omahovati: vrdati i krivudati u politici
6. biti nezvest: žena mu vrda
7. odlašati, zavlačevati: sad mi je jasno zašto vi vrdate s proševinom moje svastike

vrȅti vrîm (ijek., ek.)
1. vreti: voda, vino, mošt, šira, krv vri; narod vri sa svih strana; u meni je sve vrelo i kipjelo
2. mrgoleti, biti poln česa: kamenjar vri zmijama po kamenju mrgoli kač

vrhúniti vr̀hūnīm
1. biti na vrhuncu: oduševljenje je vrhunilo
2. kazati vodoravno smer (ker je zračni mehurček na sredini): libela vrhuni

vrijèditi vrȉjedīm (ijek.), vrédeti vrêdīm (ek.)
1. veljati: tu i moja riječ nešto vrijedi, reč nešto vredi; kuća vrijedi sto hiljada dinara; svjedodžba ne vrijedi, svedodžba ne vredi jer nije ispravna
2. biti vredno: ne vrijedi ni da se govori o tome; to ne vrijedi ni prebijene pare

vŕljati vr̂ljām
1. potikati se: ovaj dečko jednako vrlja po selu
2. bloditi, tavati: po ovim ćorbudžacima vrlja izgubljena ljudska duša
3. izmikati se: vrljati pred sudom
4. biti nestanoviten: vrijeme vrlja
5. teptati: vrljati travu, žito

vŕpoljiti se -īm se biti nemiren, nemirno stati, sedeti, ležati, hoditi: sjedi mirno na stolici, što se vrpoljiš; nalikovao je ptičici što se vrpolji na grani; straže oko domova stadoše se vrpoljiti i pokazivati želju za bjekstvom

vr̀šljati -ām
1. motati se, motoviliti se: moj muž već nešto vršlja po kući
2. delati po svoji glavi: je li to politika kad svaki vršlja kako hoće
3. nasilno se vesti, biti nasilen: u ovim selima vršljali su četnici; vršljati trnje nad nečijom glavom, nad nekim samovoljno in objestno ravnati s kom

vŕvjeti -īm, vr̀vjeti -īm (ijek.), vŕveti -im, vr̀veti -īm (ek.)
1. vrveti, mrgoleti: tu sve vrvi od mnoštva naroda
2. biti bogat s čim: njegovi tekstovi vrve citatima
3. teči, ulivati se: na oko vrvjele su mu suze

zadòstajati -ajē biti dovolj, zadostovati: zadostaje nam hljeba i vina

zadòstanuti -anē, zadòstati -anē biti zadosti: zadostaće nam vina

zadostováti -ujem dostajati, biti dovoljan: plača mu komaj zadostuje za življenje; njegovo znanje ne zadostuje
njegovo znanje nije dovoljno

zadúžiti zàdūžīm
I.
1. zadolžiti: zaduženo imanje; zadužen do ušiju
2. obremeniti: ja sam vas zadužio za milion dinara
3. obvezati: ona nas je zadužila srdačnim prijemom
4. biti zavezan, imeti za nalogo: tko je za ovaj posao zadužen
II. zadužiti se zadolžiti se