barjaktáriti -àktārīm
1. poveljevati
2. načelovati, biti na čelu: on njima barjaktari
Zadetki iskanja
- barjàktārskī -ā -ō zastavniški
- barjaktárstvo s zastavništvo, zastavnikovo dostojanstvo
- barjaktàruša ž ženska, ki načeluje: u svim povorkama Kata je bila barjaktaruša
- barjàn -ana m onaj koji stanuje na močvarnoj, barovitoj zemlji, barnjak
- barjánski -a -o koji se odnosi na močvaru, barištinu: -a šota, barjanski prebivalci
- bárje s močvara, baruština, blato, podvodno zemljište, rit, pištalina: Ljubljansko barje; izsuševati barje
- bàrjelo s gl. barilo
- bȁrk m (angl.) bark, jadrnica, vrsta jadrnice s tremi jambori
- bárk m (engl. bark) bark, jedrenjača sa tri jarbola i unakrsnim jedrima
- bârka ž (it. barca) barka
- bárka ž (it. barca) barka, lađica, brodica, brodić
- bàrkača ž barkača, čoln za promet v pristanišču
- barkáča ž brodica, čamac za promet, saobračaj u luci, u pristaništu
- bàrkānje s dreganje, draženje
- barkaróla ž (it. barcarola)
1. barkarola, pesem beneških čolnarjev
2. instrumentalna lirsko-elegična kompozicija - barkaróla ž (it. barcarola)
1. barkarola, lađarska pjesma (pes-)
2. instrumentalna kompozicija u stilu mornarskih pjesama - barkàsa ž (fr. barcasse) barkasa, čoln za promet v pristanišču
- barkása ž (nizoz, barcas < špan. barcaza) barkasa, najveći čamac na ratnom brodu
- bàrkati -ām dregati, dražiti: možeš lijepo s puškom proći kraj neprijateljskih vojnika, neće ti ništa, samo u njih ne barkaj