máriti mârīm
1. marati: on ne mari ni za što; slabo tko, ko je kod nas mario za svijet koga više nema
2. marati, ljubiti: bio je valjan čovjek, ali ga nismo marili
3. rad biti: zar ja ne bih mario biti pravnik
4. to ne mari ništa nič ne de; marim ja kaj me briga
Zadetki iskanja
- mésti métēm, métijāh -āše in métāh -āše, mȅo méla
I.
1. mesti (metem): mesti vrhnje, maslo
2. mešati: mesti svinjama
3. mešati, motiti: nejednak postupak nas još više mete
II. mesti se motati se, mesti se: ljudi se meli po ulicama, ulicom; mete mi se po ustima imam na jeziku, pa ne morem povedati - mirìsati mìrišēm (gr. myrizein)
1. dišati: lipa miriše jakim mirisom; mirisati na znoj; to miriše na provokaciju
2. duhati, vohati: mirisati ružu
3. ekspr. marati: ovog mladića ni njegovi ne mirišu
4. ekspr. ovaj već miriše na koljivo ta ne bo več dolgo trave tlačil; čitava situacija miriše na barut položaj kaže na vojno, diši po smodniku - mjèšavina ž (ijek.), mèšavina ž (ek.)
1. zmes: mješavina vodika i zraka; mješavina vodonika i vazduha; vazduh je mješavina dvaju elemenata
2. mešanica: mješavina raznih narodnosti
3. zmeda, zmešnjava: iznijeti, izneti iz te -e živu glavu
4. nemam nikakve -e s tobom s tabo se ne mešam - mòliti mȍlīm, mòli, mȍljāh -āše
I.
1. prositi: moliti koga za što, za namještenje, za oproštenje za odpuščanje
2. moliti: moliti boga, krunicu, molitvu
3. sila boga ne moli kdor ima moč, lahko dela, kar hoče; v stiski ljudje delajo, česar drugače ne bi delali
II. moliti se moliti: moliti se bogu; moliti se iz dna - mȏre s morje: debelo more visoko morje; otvoreno more odprto morje; široko more; to se nalazi za -em; iza sedam mora zelo daleč; preko -a onstran morja; to je kaplja u more; majstor s -a primorski, dalmatinski mojster, Dalmatinec; sloboda -a svobodna plovba po morju; ravno mu je sve do -a vseeno mu je; hvali more, drži se kraja ne sili v nevarnost; mrtvo more brezizrazna družba; more mu je do koljena tuje podcenjuje, svoje pa precenjuje; Mrtvo more; Crveno more; Jadransko more
- mrȁmōr -ora m (lat. mramor)
1. mramor: hladan kao mramor; kip od -a; mramor služi kao građevinski materijal i u kiparstvu
2. nagrobnik, spomenik na mestu, kjer se je zgodila nesreča: ne zna mu se groba ni -a ne ve se, kje je umrl in kje je pokopan - mȑčiti -īm, mȑči, mȑčāh -āše, mȑčen
I.
1. črniti, temniti: bol mu mrči lice; mrčiti obraz sramotiti se, nakopavati si sramoto
2. ekspr. pisati, pisariti: moje bilješke mrčim trkimice
3. mrčiti pušku streljati, vojskovati se; mrčiti puškom koga ubiti koga s puško; ne mrči gaća kad kovati nećeš ne začenjaj, če ne misliš končati
II. mrčiti se
1. mazati se, črniti se
2. sramotiti se
3. mrščiti se, mrgoditi se: gazda se mrčio ako ga nije na pragu pričekala žena - mȑknuti -nēm, mȑknuh mȑknū in mȑkoh mȑče, mȑknuo -ula in mȑkao mȑkla
1. mračiti se, zmračiti se: pošto mrkne ker se je mračilo; a kad mrče i tamna noć dođe ko pa se je zmračilo in je prišla temna noč; lice mu mrknu pri pogledu na raskopano ognjište
2. temno se kazati, pokazati: preko doline mrknu brežuljci
3. dočakati noč: tko rani, ne mrkne kdor zgodaj vstaja, ga ne prehiti noč
4. prekipeti: smirite se, jer ako meni mrkne, zapušiću vam usta
5. izgubljati, izgubiti zavest: mrče mi svijest - mȑva ž
1. drobtina: mrva hljeba, kruha
2. troha: nema ni -e pameti; ni -e = ni -u prav nič, ne trohico - mȑvica ž
1. drobtinica: kupiti -e s tuđeg stola pobirati drobtinice s tuje mize
2. trohica, trošica: ni -e prav nič, ne trohice - mùha ž, daj. mùhi, redko mùsi mn. mȕhe múhā zool. muha: kućna muha zool. hišna muha, Musca domestica; ce-ce muha zool. cece muha, Glossina morsitans; muha blatara = muha đubrara zool. kalnica, Eristalis tenax; muha mesara zool. mesarska muha, Sarcophaga carnaria; činiti od -e vola delati iz muhe slona; ići kao muha bez glave; pasti kao -e na med; ne bi ni muhi zla učinio ne bi niti muhi nič hudega storil, gl. tudi mùva
- mukàjet neskl. prid. (t. mukajjet, ar.) pozoren: budi mukajet, vidjećeš ga; biti komu mukajet biti pozoren do koga: on joj nije mukajet ne zmeni se zanjo
- nàčudo prisl. čudno: biti načudo od koga ne imeti miru pred kom; radi da mi ga izbaviš jer sam mu načudo od matere glej, da ga rešiš, ker drugače ne bom imel miru pred materjo
- načúvati nàčūvām
1. prihraniti: tko ne načuva, ne nateče kdor ne štedi, ostane revež
2. skrbno varovati: žena je alem koji se ne može dosta načuvati - náći nȃđēm oni nâđū, náđi, náđoh náđe, nàšao nàšla, nâđen -a
I.
1. najti: naći iglu u slami, dobra prijatelja, sobu za spavanje, koga u životu, utjehe u radu
2. doleteti: velika nas žalost nađe danas
3. imeti za: naći za dobro, za potrebno, za shodno
4. ugotoviti, priti do spoznanja: ona je našla da to nije dobro
5. pasti: našla je kiša, našao je snijeg
6. da ne nađe od mene ne želim, da bi od mene prišla nanj nesreča; da od boga nađeš naj ti bog pomaga!, bog pomagaj!; to nisam našao na putu tega nisem pobral na cesti; ob gostiteljevem pozdravnem nagovoru: dobar dan, gost odgovori: bolje vas našao
II. naći se
1. najti se: dobri se ljudi svugdje nađu
2. znajti se: ja se ne umijem naći; on se nađe u neprilici znašel se je v zadregi; naći se u čudu začuditi se
3. biti v pomoč: gledaj da mu se nađeš kad mu što zatreba; nešto sam skupila da mi se nađe da bom imela kaj v roke vzeti, kadar bo treba
4. roditi se: našlo se muško dijete
5. čutiti se: naći se uvrijeđenim čutiti se užaljenega
6. ti si se našao da to kažeš ti si upaš to reči - naíći nàīdēm, oni nàīdū, naídi, naídoh naíde, naìšao naìšla
1. priti: vi baš naidoste; patrola samo što nije naišla
2. naleteti, nameriti se: naići na poteškoće, na dobar, lijep doček, na dobar prijem, na razumijevanje, na odobravanje svih prisutnih; naići na otpor, na opoziciju, na neodobravanje, na osudu
3. obiskati: na nj naide neko iskušenje
4. vstopiti: Sunce je naišlo u sazviježde Djevice
5. privoliti: nije htio na to naići
6. dobiti: naići na priznanje
7. čizma ne može naići škorenj je preozek, ne morem ga obuti
8. ekspr. naići na lijepak, lepak ujeti se na limanice - nakraj predl. z rod.
1. poleg, blizu, na robu: nakraj sela blizu vasi; sjedio je nakraj postelje; nakraj varošice držao je kafanu na koncu mesta je imel kavarno
2. čovjek nakraj srca preobčutljiv, zamerljiv človek, človek nagle jeze
3. to mi nije ni nakraj pameti to mi še na misel ne pride
4. nakraj kraja končno, nazadnje, konec koncev; nakraj svijeta, nakraj sveta daleč, za deveto goro - namijèsiti nàmijesīm (ijek.), namésiti nàmēsīm (ek.) namesiti: nitko ne može cijelome svijetu kolača namijesiti nikdo ne more vsemu svetu ugoditi, po volji narediti
- nàžao prisl. žal: neću ti ništa nažao učiniti ne bom ti nic žalega storil; meni se nažao dalo milo se mi je storilo