čȅtnīk m
1. pripadnik srbske prostovoljne vojaške organizacije, ustanovljene 1903. ki se je bojevala za osvoboditev prebivalstva v "Stari Srbiji"
2. pripadnik reakcionarne vojaške organizacije 1918-1945
Zadetki iskanja
- čȅtovati -ujēm četovati, vojskovati se v četi
- četvérnica ž lanac kojim se zapregne prvi par volova pri oranju s četvoropregom
- četvórití čètvōrīm četveriti, v četver orati, v četver se voziti, peljati
- čevljáriti -im baviti se cipelarskim, obućarskim zanatom
- číčati -am
I. čičiti, sjediti (sede-): čičati na tleh
II. čičati se čičiti se, sjesti: čičaj se lepo, pa tiho bodi - číčkati -am
I. čičiti, sjediti (sede-): čičkaj, pa tiho bodi
II. čičkati se čičiti se, sjesti (ses-) - čígar nepromj. zamjenica, odnosi se na muška lica i kazuje čije je što: kmet, čigar hiša je zgorela
seljak kojega kuća je izgorjela (-re-) - čȉkati -ām
I. izzivati, pozivati koga, da kaj naredi: ja mogu raditi za deset! I čikam svakog ko može i ko zna bolje od mene!; zrele kruške lijepo nas čikaju iz svog zelenog samostana
II. čikati se izzivati se medsebojno (prim. čik!) - číljeti čílīm (ijek.), číleti čílīm (ek.)
1. izgubljati se, izginjati: to čili iz pamćenja; mrlje čile iz odijela
2. izumirati, izumreti: ja se bojim e ćeš poginuti, da ne čili junačko koljeno
3. pešati: da ti čile oči tvoje!
4. ugašati: lampa na stolu počela je čiljeti
5. medleti, ginevati, giniti: čiljet će za bezakonje svoje u zemlji neprijatelja - čìniti -īm
I.
1. delati: činiti štetu, sramotu, dobro; ne čini vjera čovjeka, nego ono ljudsko što nosi u sebi; srebrno sedlo ne čini konja dobra
2. napravljati: činiti dubok utisak
3. pomeniti: to ne čini ništa
4. znašati: to sve skupa čini sto dinara
5. opravljati: činiti svoju dužnost
6. činiti preljubu prešuštvovati
7. strojiti: činiti kožu
8. občinjati: činiti pšenicu
II. činiti se
1. delati se: tebi se čini samo dobro; tko se ovcom čini, vuk ga izije; činiti se lud, ludim delati se neumnega; činiti se nevještim delati se nevednega, sprenevedati se
2. zdeti se: meni se čini da smo o tome već govorili - čínjati čînjām
I.
1. začenjati z metanjem činja, kamna, kopja, prim. činj
2. začenjati: kad činja da ore, a noge mu utonu u brazdu
II. činjati se dozdevati se: sunčev zrak mi se činja kao od leda - čínkati -am javljati se glasom "čink": ščinkavec činka
- čȉpa ž dial.
1. ovca, koza z majhnimi seski
2. nizka trava, ki se težko kosi - čìpulja ž dial.
1. krava z majhnimi seski
2. nizka trava, ki se težko kosi: ovu -u jedva pokosih - číra čára interj. pri čaranju, kazuje želju, zapovijest (-vest) da bi se željeno dogodilo: čira čara, že ga ni več
- čiríkati -am
1. javljati se glasom "čiri", cvrčati: črički čirikajo
2. cvrkutati: ptice veselo čirikajo - čȉstiti -īm
I.
1. snažiti: čistiti obuću, cipele
2. čistiti: čistiti pušku; kemijski, hemijski čistiti odijelo; mlazom vode čistiti tla, pod; čistiti teren od neprijatelja, drvo od gusjenica; čistiti jezik
3. pometati: čistiti metlom, odžak, dimnjak, pred svojim pragom, ispred svoje kuće
4. čistiti pete bežati
5. naglo jesti: čim sjedoše za sto, počeše čistiti prženu šunku
6. braniti: branič čisti pred golom opasnu situaciju
7. skopiti, rezati: čistiti vepra
II. čistiti se
1. snažiti se
2. čistiti se: bolesnik se čisti
3. vedriti se: nebo se čisti
4. izgubiti se: čisti se odavde! - čìtāljka ž stojalo, na katero se položi knjiga, ko se bere evangelij
- čìtmati -ām dial. šivati v križnem šivu, tako da se obe poli ne stikata